hrvatski

Katarza smijehom. Obljetnica Ive Brešana.

Poput Matišića, i Brešan nasmijava stilskim iskorakom u ruralno, ali na način na koji su to nekada činili jambografi. Čitava struktura Brešanova dramskog pisma metaforički bi se mogla usporediti sa strukturom jambskoga hromca: kao što je ruralno punjenje govorne fraze dramski dorađena simulacija govornog jezika, tako je i pristup svim dramatuškim komponentama – od strukture lika, izbora motiva i vođenja linije dramskog razvoja – rezultat jasne svijesti o autorskoj tvorbi žanra komedije. Brešan se poduhvaća ozbiljna posla i premda odaje dug nekonvencionalnom vremenu intertekstualnim zahvatima u duhu postmoderne, sve njegove preradbe kanonskih predložaka su, kao što je primijetila Čale-Feldman « ozbiljne transpozicije» u genettovskom smislu. Brešan, za razliku od Matišića koji uživa u neprekidnom žanrovskom iskliznuću, pisac je koji vjeruje u klasicistički jasnu, ekonomičnu dramsku strukturu i drži se jednostavnih transpozicija poput tragedija-komedija, visoki stil- niski stil. Premda se može uočiti izvjesna srodnos dramskoga ukusa tih dvaju suremenih hrvatskih komediografa – i to prije svega na razini stilizacije govora i kad je riječ o ugrađivanju kulturoloških markera u jezik dramskih osoba – ipak je riječ o dramskim pismima koja su različitija nego što se na prvi pogled čini. Brešan ne vjeruje u vrijeme kao sudbinu. Njegovi likovi ugrađuju tragiku svoje aktualne situacije u stoljećima stare modele ljudskih odnosa i potvrđivanjem transvremenske pripadnosti određenom tipu i modelu ponašanja izazivaju salve oslobađajućeg smijeha u gledalištu. Brešanova katarza smijehom potiče raskrinkavanje ideoloških shema.

Ivo Breša; Mate Matišić; dramsko pismo; žanr komedije; motiv; linija dramskog razvoja; struktura lika; transpozicija

nije evidentirano