hrvatski

Učenje činjenjem i sudjelovanjem u zajednici profesionalnih odgajatelja

U radu se raspravlja o učenju kao socijalnom procesu koji se uspješno može odvijati u zajednici profesionalnih praktičara, odgajatelja. Taj proces Bruner naziva proces stjecanja znanja kroz djelovanje, koji ima važnu ulogu u procesu učenja, a inače je dosta zapostavljen, kako u ustanovama odgoja i obrazovanja tako i u svakidašnjem životu. S ovim radom autorica nastoji istaknuti kako malena djeca upravo na takav način uče. Sve što uče, uče na prirodan način, s lakoćom, zadovoljstvom i brzinom koju više nikad u životu ne će dostići. Ona živeći uče i uče živeći. Njima je učenja prirodna potreba ; kao što im je potrebna hrana, voda, zrak, tako im je potrebno i učenje. Zašto im mi odrasli tu potrebu ne zadovoljavamo onoliko koliko bismo trebali, zašto se ta potreba i zadovoljstvo vezano uz zadovoljenje te potrebe gubi tijekom odrastanja? Autorica nastoji obrazložiti taj problem jednim dijelom i nedostatkom znanja, kako objektivnim tako i subjektivnim. Objektivnim u smislu nedostatka suvremenih istraživanja dječjih sposobnosti i drugo, mogućnosti njihova razvoja i odgoja, posebice onda kad se odgoj i razvoj odvijaju u poticajnim uvjetima u zajednici ljudi koji se intenzivno bave djecom, koji se brinu ne samo o njihovu fizičkom razvoju nego i njihovu socijalnom, emocionalnom, intelektualnom, duhovnom - cjelokupnom odgoju i razvoju. A ako želimo primjereno djelovati, onda trebamo shvatiti i razumjeti međuigru između biologije i kulture, shvatiti i razumjeti koliki su potencijali ako se dijete razvija i odgaja u poticajnom ljudskoj zajednici.

dijete; učenje; prirodni razvoj; odgajatelj; stjecanje znanja; socijalna zajednica

nije evidentirano