hrvatski

Utjecaj prisutnosti određenih patogena na postavljanje dijagnoze

Prema kriterijima definiranja parodontnih patogena izdvojene su tri bakterije: Actinobacillus actinomycetemcomitans (Aa), Porphyromonas gingivalis (Pg) i Tannerella forsythia (Tf). Dokazani su im brojni čimbenici virulencije kao i neki mehanizmi kojima preko imunološkog sustava oštećuju parodontno tkivo domaćina. Iako ima mnogo dokaza o njihovom patogenom potencijalu, moguće je da samo određeni serotipovi ovih bakterija djeluju patogeno ili tek podložnost domaćina pokrene bolest. Veza između bakterije Prevotella intermedia te ostalih bakterija parodontitisa još je manje jasna. Tek noviji kvantitativni PCR u kombinaciji sa single copy genom kao primerom može dovoljno specifično odrediti prisutnost određenog soja u određenim količinama u određenom obliku parodontitisa. Upravo tom metodom otkrivene su neke nove vrste u kroničnom parodontitisu koji nadmašuju u broju do sada isticane bakterije. Njihova se uloga tek mora istražiti. Na temelju dosadašnjeg znanja ispostavilo se da ni kronični ni agresivni parodontitis nemaju dovoljno specifični subgingivalni sastav bakterija da bi se mogli mikrobiološki razlikovati, kao što ni klinički nisu jasno razgraničeni. Istraživanja ukazuju na ulogu genetike i prirode imunološkog odgovora domaćina na proces bolesti i time na kliničku sliku parodontitisa. Danas se mikrobiološka dijagnostika bazira isključivo na činjenici da su istraživanja određene parodontne patogene povezali s povećanim rizikom od progresije bolesti, a korisnost se pokazala u planiranju liječenja jer parodontitisi koji su u vezi s Aa, Pg i Tf bolje reagiraju na adjuvantnu terapiju antibioticima nego samo na mehaničku.

parodontitis ; parodontalni patogeni ; dijagnoza

nije evidentirano