hrvatski

Prozodijska obilježja u govoru gluhih osoba

Svrha ovog rada bila je ispitati prozodiju u govoru gluhih osoba te utvrditi postoji li povezanost prosječnog gubitka sluha i kontrole pojedinih elemenata prozodije. U okviru navedenog cilja ispitana su obilježja osnovnog laringalnog tona, intonacije, naglaska, stanka i tempa govorne produkcije gluhih osoba. U ispitivanju je sudjelovalo 12 prelingvalno gluhih ispitanika srednjoškolskog uzrasta. Prozodijska obilježja njihovog govora ispitana su pomoću za tu svrhu konstruiranog pisanog ispitnog materijala. Kako bi se ispitao utjecaj stupnja oštećenja sluha na promatrana prozodijska obilježja, ispitanici su podijeljeni na skupinu s oštećenjem sluha od 90 dB do 110 dB i skupinu s oštećenjem sluha iznad 110 dB, a razlike među skupinama testirane su robusnom diskriminacijskom analizom. Rezultati ovog ispitivanja pokazali su da stupanj gluhoće djelomično utječe na kontrolu prozodijskih obilježja jer su statistički značajne razlike među skupinama ispitanika bile prisutne samo u kontroli intonacije, stanka i govornog tempa, ukazujući na klinički važnu činjenicu da sposobnost kontrole nekih elemenata prozodije može ostati sačuvana usprkos teškim oštećenjima sluha u kategoriji gluhoće. Iako su se skupine ispitanih gluhih govornika s manjim i većim stupnjevima oštećenja sluha u kontroli pojedinih prozodijskih obilježja razlikovali, unutar samih skupina postojale su velike pojedinačne razlike što ukazuje da stupanj oštećenja sluha nije dovoljno osjetljiva mjera za izražavanje odnosa oštećenja sluha i kontrole prozodije, odnosno da postoje gluhe osobe s visokim stupnjevima oštećenja sluha čiji rehabilitacijski potencijal dozvoljava razvoj sposobnosti kontrole pojedinih prozodijskih obilježja do razine prisutne u osoba s nižim stupnjevima oštećenja sluha.

Prozodija ; gluhoća ; stupanj oštećenja sluha

nije evidentirano