hrvatski

Odnos obilježja glasa i razumljivosti govora osoba s oštećenjem sluha

Istraživanje je obuhvatilo 29 osoba s oštećenjem sluha u dobi od 16 do 22 godine. Cilj mu je bio ispitati povezanost između pet perceptivnih parametara koji su opisivali kvalitetu glasa ispitanika s oštećenjem sluha (visina, glasnoća, promuklost, napetost i šumnost) i razumljivosti njihovog govora. Izvođeni zadaci uključivali su čitanje jednosložnih i dvosložnih riječi (njih ukupno 44), te čitanje liste od 18 pitanja. U svrhu provođenja perceptivne procjene glasa konstruirana je posebna 4-stupanjska skala, dok se procjena razumljivosti govora vršila tako da su procjenjivači trebali između ponuđenih riječi odabrati onu za koju su mislili da je bila izgovorena ili napisati jednu riječ kao odgovor, kad se radilo o slušanju pitanja. Prema broju točno prepoznatih riječi i točno napisanih odgovora računala se ocjena razumljivosti, dok su se za ustanovljavanje povezanosti između procjenjivača, kao i između pojedinih obilježja glasa i razumljivosti govora računali Spearmanovi koeficijenti korelacija. Kod najvećeg broja ispitanika s oštećenjem sluha (20 ispitanika) slušači su uspjeli ispravno prepoznati polovinu sadržaja snimljenog uzorka njihovog govora. Rezultati korelacijske analize upućuju na to da će se govor bolje razumjeti, bez obzira na blagu ili umjerenu prisutnost promuklosti, napetosti ili šumnosti u glasu, sve dok nema većih odstupanja u njegovoj visini i glasnoći. Naime, jedino su se ocjene visine i glasnoće glasa kod sva tri procjenjivača pokazale značajno povezane s ocjenama razumljivosti govora. Kako su navedena odstupanja u kvaliteti glasa najvjerojatnije posljedica hiperfunkcionalnog tipa fonacije, program govornog treninga za osobe s oštećenjem sluha trebao bi uključiti i rad na razvoju bolje kontrole fonacije. Bolja kontrola fonacije povećala bi vjerojatnost za bolju razumljivost govora.

perceptivna procjena glasa; razumljivost govora

nije evidentirano