hrvatski

Osnovni pojmovnik pisma i pisanja

Rimska monumentalna kapitala i karolinška minuskula latinskog formalnog pisma, a englesko bakrorezno pismo je prauzor suvremenih rukopisnih pisama. Pisanje je aktivnost u kojoj sudjeluju čovjek, pisaljka i podloga za pisanje, a njihovi međuodnosi ključ su razvoju oblika slova. Alati za komfornije pisanje (nalivpero, penkala i flomaster)liniju su učinili jednoličnijom, onemogućili variranje intenziteta poteza. Trebamo uskladiti držanje tijela, položaj ruke i pisaljke s položajem (kutom) papira na kojem pišemo, a pisaljku moramo shvatiti kao produžetak podlaktice. Dešnjaci papir moraju staviti malo ukoso nalijevo, a ljevaci ukoso nadesno, tako da prilikom povlačenja okomite linije podlaktica klizi uz tijelo. Treba pisati na kosoj ploči stola (oko 20o), a prednji rub stola treba biti u visini pupka. Linija nastaje uvijek povlačenjem pisaljke, a nikad guranjem. Za početno učenje pisanja treba se koristiti grafitnom olovkom HB, jer penkala ne može razviti osjećaj za pritisak na papir, dok flomasteri uvjetuju prelagan pritisak i bojažljivu drhtavu liniju. Treba poučavati standard - srednju vrijednost - osnovu, tako da svi počinju s iste točke. Najveća je pogrješka poučavati "svoj rukopis". Unutar današnjeg sustava poučavanja (koji je prekratak)možemo pružiti samo zdrave temelje i dobre smjernice za dalji osobni razvoj.

pisanje; pismo; rimsko pismo; englesko bakrorezno pismo; pisaljka; podloga za pisanje; držanje tijela; položaj ruke u pisanju

nije evidentirano