hrvatski

Pregled stanja i strateške odrednice očuvanja animalnih genetskih resursa u Hrvatskoj

Republika Hrvatska od svog osamostaljenja vodi brigu o genetskom naslijeđu. Nakon uviđanja potrebe zaštite dijela pasmina u izumiranju prišlo se parcijalnoj inventarizaciji stanja populacija, prvenstveno najugroženijih. Mjerodavne stručne i znanstvene institucije integrirane su u programe zaštite od samih začetaka. Prvi programi sustavne potpore očuvanju autohtonih pasmina u Hrvatskoj pokrenuti su 1994. godine. Tijekom provedbe akcijskih planova šira javnost upoznata je s trendom potiskivanja izvornih genotipova, te je stvoreno pozitivno ozračje naspram konzervacijskih programa. Provedena je eksterijerna, genetska i proizvodna karakterizacija znatnog broja autohtonih pasmina. Programi očuvanja temeljili su u znatnoj mjeri na državnim poticajnim sredstvima. Uzgajivači autohtonih pasmina uviđaju potrebu i mogućnosti njihove gospodarske reafirmacije, što je garancija njihove dugoročne održivosti. Autohtone pasmine ostale su dio prepoznatljivosti podneblja, te su integrirane u agro-ekološku proizvodnju, prepoznatljive proizvode, turističku ponudu, dio staništa i folklorne manifestacije kao dio genetskog i kulturnog naslijeđa. Zasnovana su udruženja uzgajivača autohtonih pasmina koji artikuliraju zajedničke interese prema drugim udruženjima i institucijama, te uspostavljaju određene vidove suradnje. Neodgodiva je potreba zasnivanja ''banke gena'' koja će biti potpora i garant aktualnim in situ programima zaštite. Dosadašnja provedba aktivnosti na zaštiti genetske baštine u Hrvatskoj polučila je značajne rezultate, zaustavila negativne trendove i unaprijedila stanje populacija većine autohtonih pasmina. Nužno je učiniti nove iskorake i učiniti određene prilagodbe u strategiji zaštite naspram aktualnog društvenog i gospodarskog okruženja, odnosno okruženja koje će se nametnuti u skoroj i daljnjoj budućnosti.

Autohtone pasmine; genetski resursi; konzervacijska strategija; Hrvatska

nije evidentirano