hrvatski

Utjecaj rasporeda članova na učinkovitost pokusa

U praksi postavljanja pokusa dva su tehnička podatka kojima raspolažemo u početku: broj genotipova (članova) koje želimo ispitati i dostupna nam površina pokusnog polja. Raspored članova pokusa nije potpuno definiran njihovim brojem i zadanom veličinom osnovne parcele na istoj pokusnoj površini. Čak je i tada moguće izabrati nekoliko različitih planova pokusa. Kako je primarni cilj eksperimentiranja detektirati i najmanje moguće razlike između članova pokusa moramo odabrati takav plan pokusa koji je u tom smislu najučinkovitiji. Učinkovitost dizajna moguće je procijeniti faktorom efikasnosti (E). Pretpostavka je u testiranju razlika između prosjeka da su sve usporedbe na jednakom nivou preciznosti. Kako one to nikada nisu jer su parovi članova nejednako zastupljeni i udaljeni jedni od drugih, potrebno je pronaći najbolji mogući plan koji će sve usporedbe svesti na najmanje moguće razlike i maksimalno uravnotežiti njihovu preciznost. Prosječna varijanca svih parova bit će minimizirana, a faktor efikasnosti maksimiziran, ako su sva podudaranja parova članova što je moguće sličnija. Faktor efikasnosti može biti bilo koja veličina od 0-1. Kod slučajnog bloknog rasporeda E = 0, tj. varijabilnost je jednaka u cijeloj repeticiji. Kod planova s nepotpunim blokovima E je uobičajeno >0. Dakle, što je E bliži 1 to je dizajn učinkovitiji.. "Najbolji plan je onaj koji dvije usporedbe čini što je moguće sličnijima!" (Williams, 1997).

faktor efikasnosti; dizajn pokusa

nije evidentirano