hrvatski

Realno i irealno u 12. pjevanju Barakovićeve "Vile Slovinke"

U radu se na primjeru 12. pjevanja Vile Slovinke analiziraju realistične sastavnice koje se manifestiraju opisom doživljaja oluje na moru. Posebnom se pozornošću iščitava subjektivan doživljaj koji je u tekstu istaknuto opredmećen figurom straha. Gradacija osjećaja straha – od uplašenosti, bespomoćnosti, očajanja, panike do predsmrtne jeze i želje za smrću – fiksirana je u tekstu nizom manirističkih postupaka. Taj se dio 12. pjevanja nameće kao osamostaljena cjelina i samo je umjetnim kompozicijskim šavom – ponovo manirističkom uporabom figure sna – povezan s drugom cjelinom pjevanja koji se vezuju uz irealni svijet podzemlja, odnosno pakla. Na taj način se realno i irealno tek prividno suprotstavljaju te se opis pakla nameće kao nastavak dominantnoga osjećaja straha koji se prenosi na cjelinu pjevanja.

figura straha; figura sna; realno; irealno; pakao; oluja; manirizam; Juraj Baraković;

nije evidentirano