hrvatski

Antičko nasljeđe vinogradarstva u južnoj rimskoj Panoniji zamijenjeno šljivicima nakon turske okupacije

Klimatski uvjeti u sjevernoj Bosni s dosta padalina i sunčanih dana na blago brežuljkastim predjelima s povoljnim pedološkim sastavom pružaju izuzetno povoljne uvjete za uzgoj i zriobu grožđa s visokom koncentracijom šećera kao i ostaloga voća. Unatoč tomu u sjevernoj Bosni sada se nalaze tek rudimenti nekadašnje rasprostranjenosti vinogradarstva u tri vinogorja: majevičkom, ukrinskom i kozaračkom. Kelti su poznavali vinovu lozu prije rimskog osvajanja panonskih prostora. Strabon i Dion Kasije također spominju keltske vinograde u Gornjoj Panoniji. Car Domicijan (51-96) zabranio je širenje kvalitetnih sorti vinove loze u osvojenim ilirskim i panonskim prostorima u svrhu onemogućavanja konkurencije vina u starim rimskim pokrajinama. Iz te zabrane može se zaključiti da je vinogradarstvo na tim prostorima bilo u to doba u većem stupnju rasprostranjeno kao ratarska grana. Domicijanovu zabranu ukinuo je car Prob te se vinogradarstvo za njegove vladavine (276-282) još brže širilo i postalo je važnom ratarskom kulturom. Nije dovoljno poznato koliko su vinogradi propali u nemirnom kasnoantičkom razdoblju, ali se može pretpostavljati da se vinogradarstvo kao antičko nasljeđe iznova stabiliziralo krajem VII. i početkom VIII. stoljeća i tako je ostalo, prosuđujući prema povijesnim vrelima, sve do turskih osvajanja, važnom ratarskom kulturom. Sjevernu Bosna, tj. južni dio rimske Panonije, Turci su okupirali nakon sloma Srebrničke (između 1512. i 1520.) i Jajačke banovine (1527.), a nakon toga uslijedila su osvajanja Slavonije, tj. središnjih i sjevernih dijelova rimske Panonije. Nakon turskih osvajanja sjeverne Bosne i Slavonije, tj. rimske pokrajine Panonije, vinogradarstvo počinje nazadovati, naime, turskim osvajačima, pripadnicima islamske vjere njihova vjerska knjiga Kuran i vjerski propisi zabranjuju konzumiranje alkohola pa tako i vina. Stoga su Turci širili stolne sorte grožđa u osvojenim krajevima. Budući da se Slavonija oslobodila od Turaka u doba Bečkih ratova krajem XVII. stoljeća (Karlovački, Požarevački i Beogradski mir), u Slavoniji je došlo do obnove vinogradarstva, a kako se turska okupacija održala u sjevernoj Bosni sve do 1878., tj. višestoljetna turska vlast utjecala je kroz niz generacija na skoro potpuni zator vinogradarstva u svrhu proizvodnje vina. Na temelju turskih vrela, posebice defterskih podataka o porezima, pouzdano se mora zaključiti da je još u XVI. st. vinogradarstvo bilo široko rasprostranjeno u sjevernim područjima Bosne gdje danas uopće više nema vinograda. Nekadašnju raširenost vinogradarstva potvrđuju brojni sačuvani toponimi (Vinac, Podvino, Vinovo Brdo, Vinova strana, Vinograd i dr.). Sredinom XVI. st. u nahiji Gornjoj Tuzli nije bilo nijednog naselja u kojem nisu zabilježeni porezi od vina i vinograda, a porezi od vinogradarstva naplaćivani su posebice za muslimane, a posebice za kršćane, zbog toga što muslimani nisu u pravilu od grožđa pravili vino nego su ga koristili za jelo. Godine 1539. u Zvorničkom sandžaku cijena tovara vina (koji je težio 64 oke) iznosila je 56 akči. Postojali su i porezi na prodaju vina. Iz deftera se jasno razabire kako se vino prodavalo na trgovima, prometnim punktovima, prijelazima rijeka, što samo potvrđuje kulturu konzumacije vina. Vinogradi su najvećim dijelom bili u vlasništvu kršćanskog stanovništva. Vino se trošilo kroz cijelu godinu, što znači da su ga znali dobro skladištiti te vinu sačuvati kakvoću. Turskom okupacijom vinogradarstvo počinje nazadovati, površine pod vinogradima se smanjuju. Na postupni nestanak vinogradarstva na širim prostorima sjeverne Bosne utjecale su tri glavna faktora: 1. vjerska zabrana konzumacije vina turskim okupatorima ; 2. etničke promjene: autohtono stanovništvo nestaje i umanjuje se, bilo iseljavanjima bilo još više islamizacijom, a pridošlo s Turcima vlaško stanovništvo nije bilo na takvom kulturnom stupnju da bi prihvatilo razvijene ratarske i vinogradarske kulture što je prouzročilo nazadovanje ratarskih i vinogradarskih područja te širenja stočarstva ; 3. islamizacija autohtonog stanovništva kojemu je konzumacija vina bila zabranjena, a velike površine pod vinogradima, u izmijenjenim vjerskim i društvenim okolnostima, nadilazile su potrebe konzumacije svježeg grožđa. Analizirajući rasprostranjenost šljivika na tom području može se zaključiti da su oni zamijenili vinograde, jer se šljiva mogla konzumirati kao svježa, suha te prerađena u pekmez. Turska okupacija, doseljavanje pravoslavnog vlaškog stanovništva, islamizacija autohtonog hrvatskog naroda, utjecali su na postupni nestanak vinogradarstva, na gašenje kulture konzumacije vina kojega je postupno nadomjestila kod kršćanskog stanovništva proizvodnja i konzumacija rakije šljivovice, a vinograde šljivici. Tako su izmijenjeni politički, demografski i konfesionalni čimbenici utjecali na gašenje antičkog nasljeđa kulture vinogradarstva te proizvodnju i konzumaciju vina na širokom području južne rimske Panonije današnje sjeverne Bosne.

vinogradi; vinogradarstvo; vino; sjeverna Bosna; turska okupacija; islamizacija; šljivici

nije evidentirano