hrvatski

Učinak novijih pripravaka na invazivne dvosupnice limundžik, dikicu i mračnjak u okopavinama

Okopavinske kulture (kukuruz, šećerna repa, soja, suncokret) na značajnim se površinama uzgajaju u Republici Hrvatskoj. To su toploljubivi usjevi koji se siju na širi razmak redova te stoga ostavljaju više prostora nad i pod površinom tla za rast i razvoj korova. Limundžik, ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) korovna je vrsta porijeklom sa Sjevernoameričkog kontinenta. Godina koja se spominje kao prvi nalaz ambrozije na našem području je 1940. Ambrozija je u našoj zemlji proširena u cijelom kontinentalnom dijelu, Istri i sporadično u Dalmaciji. Osim kao korovna vrsta, problem pričinjava i s medicinskog stanovišta jer je značajan izvor alergenog polena. Mračnjak (Abutilon theoprasti Med.) korovna je vrsta porijeklom iz Kine i Tibeta. Korov je umjerenog klimata, prilagodljiv različitim uvjetima staništa. Prvi podaci o nalazu mračnjaka objavljeni su 1869. godine. U kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske proširen je do Karlovca, a nađen je i na više mjesta na obali. Uz kompetitivna svojstva, posjeduje i određeni alelopatski potencijal. Dikica (Xanthium strumarium L.) jednogodišnja je korovna vrsta podrijetlom iz Amerike. U Republici Hrvatskoj neprestano se širi i postaje sve važniji korov okopavinskih kultura. Sve tri navedene vrste toploljubivi su jednogodišnji korovi koji niču istovremeno ili neposredno nakon sjetve okopavina. Karakterizira ih brzi rast, sposobnost prilagodbe različitim staništima kao i proizvodnja velikog broja sjemenki po biljci. Posljednjih desetak godina predstavljaju značajan problem u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske. Učinak novijih herbicidnih pripravaka na navedene invazivne dvosupnice u okopavinskim kulturama biti će prikazani u izlaganju. Prikazani rezultati plod su višegodišnjih poljskih pokusa provedenih u Zavodu za herbologiju i Zavodu za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske

limundžik; dikica; mračnjak; korovi; herbicidi

nije evidentirano