hrvatski

Psihodijagnostika u ranoj dobi : mjerni instrumenti i uporaba rezultata

Psihodijagnostikom u ranoj dobi bavi se u nas relativno mali broj psihologa. Je li razlog u malom broju mjernih instrumenata, posebno zahtjevnim metodama, u strahu od krive procjene ili stigmatizacije djeteta zbog utvrđenih razvojnih odstupanja? Često čujemo i stav da je sve u promjeni, pa čemu uopće procjena kada će već sutra sve biti drugačije? U predavanju će se razmotriti sva navedena pitanja te ukazati na potrebu razbijanja fame stigmatizacije psihodijagnostike u ranoj dobi. Poseban će naglasak biti na potrebi šire primjene dinamičke procjene kao optimalnog psihodijagnostičkog obrasca koji se u nas nedovoljno rabi, te na pitanjima saopćavanja rezultata kao i na razvojnom savjetovanju koje treba slijediti nakon psihodijagnostike. Naime, još je devedesetih godina prošloga stoljeća standardni način psihološke procjene koji se je sastojao u usporedbi s normama doživio ozbiljnu kritiku upravo stoga jer su rezultati malo govorili o tome kako odstupanje od uredne razvojne putanje ometa dnevne aktivnosti i učenje djeteta. Naime, ono što daje smisao psihodijagnostici u ranoj dobi je valjana uporaba rezultata. Stoga se pitanjima kada i zašto testirati, što i kako reći, kako često ponavljati ispitivanja i što uopće znači „ pratiti dijete“ mora pristupiti s puno odgovornosti i profesionalne upućenosti. Mala djeca, ali i roditelji su skupine koje imaju niz zasebnih obilježja koje treba respektirati u psihodijagnostici i saopćavanju nalaza. U djece su to ponajprije motivacijska i sociokognitivna obilježja koja valja uzimati u obzir i zbog kojih je postupak primjene psihološkog testa znatno zahtjevniji negoli u starije djece ili odraslih. Od ispitivača se traži fleksibilnost i domišljatost u stavaranju uvjeta u kojima će standardni način primjene biti moguć. S druge pak strane u saopćavanju rezultata valja uzeti u obzir cilj – omogućiti roditelju da bolje razumije svoje dijete i način kako ono uči i razvija se. Pritom maksimalno valja osnaživati roditeljsko samopouzdanje i intuitivne roditeljske obrasce jer oni stvaraju uvjete u kojem je učenje malog djeteta optimalno.

psihodijagnostika ; rano djetinjstvo ; dinamička procjena

nije evidentirano