hrvatski

Patološka stanja temporomandibularnog zgloba.

Specifičnost funkcijskih poremećaja je još nedovoljna istraženosti njihove etiopatogenze bez obzira na suvremene dijagnostičke metode. Općenito može se reći da su temporomandibularni poremećaji posljedica individualne dekompenzacije pojedinih dijelova funkcijskog sustava, tj. skupina stanja praćenih muskuloskeletalnom boli u žvačnim mišićima (tendomiopatije) te čeljusnim zglobovima (diskopatija, osteoartritis) ili oboje. Glavni klinički znakovi su bolovi u mišićima i/ili zglobovima, ograničeno i bolno otvaranje usta te patološki šumovi (škljocanje, krepitacija) u čeljusnim zglobovima. Temelj dijagnostike je utvrditi kliničke znakove, pri čemu se upotrebljavaju manualne tehnike pregleda unutarzglobnih struktura i žvačnih mišića. Zlatni standard u potvrđivanju pojedinog oblika diskopatije te utvrđivanju upalnog eksudata u unutarzglobnom prostoru je magnetska rezonancija. U dijagnostici isključivo tvrdih tkiva prednost se daje suvremenim tehnikama kompjuterizirane tomografije.

funkcijski poremećaji; temporomandibularni poremećaj; čeljusni zglob; magnetska rezonancija; okuzijske udlage

nije evidentirano