hrvatski

Postavljanje vremena na scenu

Tekst u uvodu spominje promjene u pojmu temporalnosti od Merleau-Pontyjeve fenomenologije percepcije do Penrose- Hameroffova "Orch OR" modela svijesti, Pribramove holonomske teorije mozga do Fritz-Albert Popppove teorije o koherenciji biofotona i pogleda na svijest kao na globalnu pojavu koja se odvija u cijelom tijelu, a ne samo u našem mozgu, pri čemu je svijet, odnosno svemir definiran kao dinamička mreža izmjene energije. U drugom dijelu pod naslovom “ Izvedba vremena: prostornost sjećanja” obrađuje se primjer izvedbe Memories are Made of This zagrebačke skupine BADco. kao i vremensko “ motrište” u Bogart-Landau glumačkoj tehnici Viewpoints. U trećem dijelu pod naslovom “ Doživljaj vremena i komponiranje scene” govori se o tipovima percepcije vremena u glazbenoj drami. U četvrtom dijelu pod naslovom “ Glazbeni « déjà vue» ” obrađuje se primjer polistilističke glazbene ilustracija motiva iz drame Tennesseeja Williamsa Tramvaj zvan čežnja u baletnoj glazbi suvremenog hrvatskog kompozitora i dirigenta Mladena Tarbuka i način na koji se pomoću funkcionalno razmještenih citata klasične i jazz glazbe, stvara « déjà vue» efekt.

temporalnost, fenomenologija percepcije, Merleau-Ponty, Penrose-Hameroff

Zbornik radova sa IV simpozija Dramski tekst danas u Bosni i hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji održanog na FIlozofskom fakultetu u Sarajevu 15. i 16. XII 2006. godine