hrvatski

Teški metali na tekstilu i zaštita okoliša

Teški metali (arsen, olovo, kadmij, krom, kobalt, bakar, nikal, živa i drugi) koji se mogu naći na tekstilnom materijalu mogu štetiti ljudskom zdravlju, stvarati probleme prilikom procesa obrade i oplemenjivanja tekstila, te opteretiti otpadne vode tekstilne industrije i onečistiti okoliš. Zakonom su propisane maksimalno dozvoljene količine metalnih iona koji smiju biti prisutni u otpadnim vodama, kao i preporučene količine koje bi trebale biti prisutne na tekstilnom materijalu. Zbog toga je neophodno razviti i validirati metode praćenja metalnih iona, a prilikom odabira pojedine metode važno je poznavati granice detekcije, cijenu i brzinu analize. Danas se najviše primijenjuju spektroskopske metode koje postaju i zakonski propisane za pojedine metale. U ovom izlaganju će na različitim primjerima biti izložene prednosti i nedostaci najvažnijih metoda određivanja metalnih iona, kao i naglašena važnost pravilne priprave uzorka za analizu. Primjeri će obuhvatiti određivanja teških metala na uzorcima pamučnog, lanenog i vunenog tekstilnog materijala, određivanje nikla u metalnim gumbima i kroma u koži.

teški metali; tekstilni materijal; zaštita okoliša

nije evidentirano