hrvatski

Teleskopske krunice kao vezni elementi pokrovne proteze sidrene na implantatima u bezuboj mandibuli: prikaz slučaja

Problem potpune bezubosti mandibule, bez obzira na stupanj atrofije alveolarnog grebena, jednostavno se i uspješno protetski rješava s pokrovnom protezom sidrenom na 2 do 4 implantata. Stabilizacija i retencija takve pokrovne proteze može se postići s različitim vrstama veznih elemenata (etečmena), no unatoč velikom izboru veza, u kliničkoj praksi načešće se primjenjuju kuglasti vezni elementi i prečke. Primarno povezivanje protetskih nadogradnji prečkom klinički (objektivno i subjektivno) daje dobre rezultate, no mnogobrojna istraživanja pokazala su da je prijenos sila na protetske nadogradnje, a samim tim i na usatke, povoljnjiji kod sekundarnog povezivanja implantata s teleskopskim ili konus krunicama. Osim povoljnog aksijalnog prijenosa sila na implantate, teleskopske i konus krunice, za razliku od ostalih veznih elemenata (kuglastih, prečki, magneta), ostvaruju najbolju stabilnost proteze. Prednost takvih sustava jest i manja potreba za različitim intervencijama i korekcijama nakon izrade. Zato bi izrada teleskopskih krunica na dvama implantatima s pokrovnom protezom ili četirima s mobilnom protezom s reduciranom bazom sličnom fiksnom mostu, bio optimalni protokol za bezubu mandibulu. Predstavljamo klinički slučaj ekstremne atrofije mandibule koji je implanto-protetski uspješno riješen ugradnjom triju implantata Ankylos&reg ; ; Friadent, Njemačka) i pokrovnom protezom sidrenom s konfekcijskim teleskop sustavom (SynCone System&reg ; ; , Friadent).

implantologija; dentalna; endosealna; zubna proteza na implantatima; donja čeljust; gubitak alveolne kosti; biomehanika; Ankylos; SynCone; Friadent

nije evidentirano

engleski

Telescopic Crowns as Retentive Elements of an Overdenture on Implants in the Edentoulous Mandible: Case Report

Problem potpune bezubosti mandibule, bez obzira na stupanj atrofije alveolarnog grebena, jednostavno se i uspješno protetski rješava s pokrovnom protezom sidrenom na 2 do 4 implantata. Stabilizacija i retencija takve pokrovne proteze može se postići s različitim vrstama veznih elemenata (etečmena), no unatoč velikom izboru veza, u kliničkoj praksi načešće se primjenjuju kuglasti vezni elementi i prečke. Primarno povezivanje protetskih nadogradnji prečkom klinički (objektivno i subjektivno) daje dobre rezultate, no mnogobrojna istraživanja pokazala su da je prijenos sila na protetske nadogradnje, a samim tim i na usatke, povoljnjiji kod sekundarnog povezivanja implantata s teleskopskim ili konus krunicama. Osim povoljnog aksijalnog prijenosa sila na implantate, teleskopske i konus krunice, za razliku od ostalih veznih elemenata (kuglastih, prečki, magneta), ostvaruju najbolju stabilnost proteze. Prednost takvih sustava jest i manja potreba za različitim intervencijama i korekcijama nakon izrade. Zato bi izrada teleskopskih krunica na dvama implantatima s pokrovnom protezom ili četirima s mobilnom protezom s reduciranom bazom sličnom fiksnom mostu, bio optimalni protokol za bezubu mandibulu. Predstavljamo klinički slučaj ekstremne atrofije mandibule koji je implanto-protetski uspješno riješen ugradnjom triju implantata Ankylos&reg ; ; Friadent, Njemačka) i pokrovnom protezom sidrenom s konfekcijskim teleskop sustavom (SynCone System&reg ; ; , Friadent).

Dental Implantation; Endosseous; Mandible; Alveolar Bone Loss; Dental Prosthesis; Implant-Supported; Biomechanics; Ankylos; SynCone; Friadent

nije evidentirano