hrvatski

Vrednovanje nacionalne baštine

Karakteristično je da se u praksi većine, a posebice tranzicijskih zemalja, zadržalo pojednostavljeno mišljenje o tome da je država „ loš“ vlasnik. Zato se pojam imovine u javnom sektoru još uvijek često povezuje s pojmovima poput neracionalnosti, neperspektivnosti, neučinkovitosti i netransparentnosti. Značajka koja najbolje određuje koncept „ Novi javni menadžment“ jest poticanje učinkovitog upravljanja u javnom sektoru. U tom pogledu, neovisno o regiji i državi, nespornim se drži spoznaja o važnosti upravljanja imovinom. Računovodstveno priznavanje i vrednovanje imovine infrastrukturna su pretpostavka za učinkovito upravljanje imovinom. U ovom članku istražuju se, analiziraju i sistematiziraju dostignuća i preporuke sadržane u nacionalnim i međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor, stručnim i znanstvenim studijama te priručnicima u pogledu definicijskih određenja nacionalne baštine, modaliteta vrijednosnog iskazivanja nacionalne baštine za utvrđivanje njene ekonomske vrijednosti, pristupa u računovodstvenom priznavanju nacionalne baštine te pristupa u pogledu permanentne procjene vrijednosti iste. Ustrajući na načelu jednostavnosti i standardiziranosti u izgradnji informacijske baze kao infrastrukturne pretpostavke upravljanju, a vodeći brigu o konvergencijskim značajkama računovodstvene evidencije u javnom i privatnom sektoru, ključnim metodološkim polazištem drže se definicijska određenja imovine i obveza, s jedne strane, te načini njihova vrednovanja u procesima evidentiranja i uporabe.

javni sektor; nacionalna baština; vrednovanje; upravljanje

nije evidentirano