hrvatski

Mikrosatelitska varijabilnost u populaciji istarskog goveda

U cilju procjene genetske varijabilnosti i strukture populacije istarskog goveda, 51 nesrodna jedinka analizirana je sa 97 mikrosatelitnih markera. Istarsko govedo (IG) je hrvatska autohtona pasmina uvrštena na popis izvornih i zaštićenih pasmina goveda, te bi parametri dobiveni filogenetskom analizom pomogli u budućim mjerama njenog održanja i očuvanja. Analizirani podatci ukazuju na relativno velik prosječan broj alela po markeru 6.52 (od 2 do 11) te visoku heterozigotnost 0.65 koja se kretala u granicama od 0.2 do 0.85. Od Hardy-Weinbergove ravnoteže odstupalo je 8 mikrosatelitnih lokusa (P<0.01 ; Fisher exact test). Da bi promatrali genetsku varijabilnost IG u kontekstu drugih hrvatskih autohtonih pasmina (hrvatska buša, HBU ; slavonsko-srijemski podolac, SSP) ocijenili smo parametre podpodjele populacije (FST i Nm vrijednosti) te izveli Assignment test. FST i Nm vrijednosti pokazuju da 7% od ukupne genetske varijabilnosti IG proizlazi zbog razlika između pasmina, dok se 93% pripisuje razlikama između jedinki. Analiza FST i Nm vrijednosti usporedno s bottleneck analizom pokazuje da je IG izgubilo manji dio genetskog varijabiliteta kroz drift i selekciju nego li je to slučaj kod SSP. Od ukupno 51 jedinke, Assignment test točno je dodijelio 96% jedinki IG pravilnoj populaciji dok su 2 jedinke prema frekvenciji alela dodijeljene pasmini HBU. Grafički prikazane genetske distance ukazuju na veću genetsku sličnost IG i HBU u odnosu na IG i HSP.

istarsko govedo; genetska varijabilnost; mikrosateliti

nije evidentirano

engleski

Microsatellite Variability in the Population of Istrian Cattle

U cilju procjene genetske varijabilnosti i strukture populacije istarskog goveda, 51 nesrodna jedinka analizirana je sa 97 mikrosatelitnih markera. Istarsko govedo (IG) je hrvatska autohtona pasmina uvrštena na popis izvornih i zaštićenih pasmina goveda, te bi parametri dobiveni filogenetskom analizom pomogli u budućim mjerama njenog održanja i očuvanja. Analizirani podatci ukazuju na relativno velik prosječan broj alela po markeru 6.52 (od 2 do 11) te visoku heterozigotnost 0.65 koja se kretala u granicama od 0.2 do 0.85. Od Hardy-Weinbergove ravnoteže odstupalo je 8 mikrosatelitnih lokusa (P<0.01 ; Fisher exact test). Da bi promatrali genetsku varijabilnost IG u kontekstu drugih hrvatskih autohtonih pasmina (hrvatska buša, HBU ; slavonsko-srijemski podolac, SSP) ocijenili smo parametre podpodjele populacije (FST i Nm vrijednosti) te izveli Assignment test. FST i Nm vrijednosti pokazuju da 7% od ukupne genetske varijabilnosti IG proizlazi zbog razlika između pasmina, dok se 93% pripisuje razlikama između jedinki. Analiza FST i Nm vrijednosti usporedno s bottleneck analizom pokazuje da je IG izgubilo manji dio genetskog varijabiliteta kroz drift i selekciju nego li je to slučaj kod SSP. Od ukupno 51 jedinke, Assignment test točno je dodijelio 96% jedinki IG pravilnoj populaciji dok su 2 jedinke prema frekvenciji alela dodijeljene pasmini HBU. Grafički prikazane genetske distance ukazuju na veću genetsku sličnost IG i HBU u odnosu na IG i HSP.

Istrian cattle; genetic variability; microsatellite

nije evidentirano