engleski

Treatment of aggressive behaviour in patients with Alzheimer's disease

Postupno i najčešće podmuklo napredovanje oštećenja spoznajnih (kognitivnih) funkcija moždane kore glavno je obilježje Alzheimerove bolesti, a slabljenje zapamćivanja novijih događaja nastalniji i najizraženiji simptom. Zbog toga što patološki proces gotovo uvijek najprije zahvaća hipokampus (dio sljepoočnog režnja velikog mozga zadužen za pretvorbu kratkotrajnog u dugoročno pamćenje), Alzheimerova bolest se često naziva i hipokampalna demencija. Ipak, s napredovanjem bolesti javljaju se i drugi kognitivni, ali i nekognitivni simptomi. Neki od najčešćih nekognitivnih simptoma Alzheimerove bolesti su oscilacije raspoloženja, depresija i agresivnost. U ranom stadiju Alzheimerove bolesti, agresivnost može indirektno biti posljedica iritabilnosti i gubitka kontrole uslijed oštećenja pamćenja, a javlja se u samo manjeg broja oboljelih (jer većina nije svjesna propadanja vlastitih spoznajnih sposobnosti zapamćivanja). U srednjem (umjereno teškom) i teškom stadiju bolesti agresivnost se javlja puno češće i direktna je posljedica širenja patoloških promjena iz područja hipokampusa na lateralni dio orbitočeonog dijela velikog mozga (koji u normalnih osoba suprimira agresivno ponašanje) i amigdaloidni skup jezgara u sljepoočnom režnju (koji u normalnim okolnostima daje emocionalnu vrijednost svemu što vidimo i doživljavamo, npr. izrazima agresije na licima drugih osoba). U slučajevima jačeg oštećenja lateralnog orbitofrontalnog korteksa patološkim promjenama (nakupljanjem većeg broja neuritičkih plakova i neurofibrilarnih snopića u ovim područjima mozga) i beznačajan povod može katkad dovesti do neprimjerene reaktivne agresije oboljelog. U jednoj od većih studija koje su pratile osobe sa sindromom demencije uzrokovanim Alzheimerovom bolešću oko 52% oboljelih je pokazivalo neki oblik agresivnog ponašanja. Od toga ih je 35% bilo samo verbalno agresivno, a 17% i verbalno i fizički agresivno prema njegovateljima. Fizička agresivnost je bila značajno češća kod oboljelih muškaraca, te oboljelih s otežanom motoričkom koordinacijom (dispraksijom - ovo je ujedno i dobar pokazatelj uznapredovalosti bolesti). Zaključak studije je da je agresivno ponašanje relativno uobičajen fenomen u osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, te da je otprilike jedna od pet osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti i fizički agresivna. Agresivno ponašanje također je često i popratna posljedica depresije. Za razliku od malog broja pacijenata koji razviju kliničku sliku demencije isključivo na temelju depresije (pseudemencija) i koja se reverzibilna, tj. može izliječiti, veliki broj dementnih bolesnika s Alzheimerovom bolešću s vremenom također postane depresivan. Ovakvi dementni bolesnici često su vrlo osjetljivi na nuspojave antidepresiva, tako da im oprezno treba početi davati vrlo male doze. Ovakvo liječenje obično pomaže i popravlja njihovo raspoloženje, pa je učestalost agresivnog ponašanja u osoba s Alzheimerovom bolešću koje koriste antidepresive (i/ili antipsihotike) statistički značajno manja od uobičajene (no, ne treba zaboraviti da ovi lijekovi neće popraviti njihove kognitivne deficite). U mnogih bolesnika s Alzheimerovom bolešću neuropatološke promjene čeonog režnja i amigdaloidnog skupa jezgara u sljepoočnom režnju (našeg „ emocionalnog računala“ ) dovode do potpunog gubitka motivacije (abulija). Ovo stanje dosta često se pogrešno interpretira kao depresija, a ne popravlja se davanjem antidepresiva. Agresivno ponašanje u oboljelih od Alzheimerove bolesti najbolje se sprječava (prevenira) aktivnim slušanjem (stvarno čuti što nam želi reći) i učinkovitim verbalnim odgovorom (stvarno razmisliti o tome što nam je rekao i smiriti ga svojim odgovorom) ili eventualnim uklanjanjem mogućeg izvora problema. U nekim slučajevima pomažu iste tehnike kao i kod male djece, npr. odvraćanje pozornosti i slično. Ako ovi postupci nisu dovoljni, treba najprije ukloniti druge osobe iz blizine koje mogu biti podvrgnute njegovom/njenom agresivnom ponašanju i nasilju, zatim ukloniti predmete iz okolice oboljelog koji mogu biti upotrijebljeni za ozlijeđivanje ili samoozlijeđivanje, te potražiti pomoć i savjet od Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest (telefoni za pomoć 091-5691660 i 091- 5691663), odnosno potražiti stručnu pomoć liječnika opće (obiteljske) medicine, specijaliste neurologa ili psihijatra (upravo je u procesu usklađivanja s Europskom unijom i uvođenje specijalizacije iz gerijatrijske medicine u RH), koji će nakon dobivanja uvida u stanje oboljelog razmotriti i odlučiti treba li upotrijebiti farmakološka sredstva u liječenju agresivnosti (gabapentin, olanzapin, citalopram, perfenazin, risperidon, haloperidol, itd).

Alzheimer's disease ; aggressive behaviour ; treatment

nije evidentirano