hrvatski

Mogućnosti analize mekih tkiva u ortodontskoj dijagnostici

Nakon što je 30-tih godina prošlog stoljeća standardizirana rentgenkefalometrijska tehnika, važnost mekih tkiva našla se u drugom planu, a dentoskeletni odnosi postali su odlučujući čimbenik u analizi lica. Tek se početkom 60-tih godina prošlog stoljeća počelo uočavati kako bi odnos između mekih tkiva i skeletalnih struktura mogao biti potpuno različit. Brojna istraživanja koja su se bavila psihološkim aspektom malokluzija pokazala su potrebu da se pacijenti ne bi trebali tretirati isključivo prema rigidnim dentoskeletalnim standardima. Ortodonti i maksilofacijalni kirurzi u posljednje vrijeme kod planiranja terapije sve više promatraju meka tkiva oslanjajući se više na kliničku sliku nego na kefalometrijsku analizu, s obzirom na to da isključivo oslanjanje na kefalometrijsku analizu ponekad može dovesti do neželjenog izgleda lica. Kroz pregled literature prikazani su radovi autora koji su se bavili proučavanjem i analizom mekih tkiva, utjecajem ortodontske terapije na meka tkiva te promjenom na mekim tkivima koje nastaju kao posljedica rasta i razvoja.

ortodoncija; ortopantomogram

nije evidentirano