hrvatski

O kasnobizantskim zlatarskim likovnim utjecajima u Duborvniku

Dubrovnik poslije 1204. godina pod mletačkom okupacijom nastavlja biti poveznica Istoka i Zapada, ali i poslije 1358. godine kada kao samostalna država održava dobre veze s oslabljenim Bizantom do njegovog konačnog pada 1453. godine, i s manjim feudalnim grčkim državama poput Epirske despotovine o čemu svjedoči prostagma Mihaela II Komnena Duke, epirskog despota (1236. 1271.) izdana 1251. Dubrovčanima u kojoj se reguliraju trgovački i pravno – imovinski odnosi između Dubrovčana i epirskog despota. Taj kontinuitet možemo pratiti od primjera paleološkog zlatarstva XIII. i XIV. stoljeća o čemu svjedoči moćnik čuvan pod rednim brojem CLV. u Moćniku dubrovačke prvostolnice s reljefnim likom arkanđela sa sferom i žezlom istim kao na staurotheci iz kamadoljanskog samostana San Michele u Muranu, koja se sada čuva u Santa Croce di Fonte Avelana kraj Caglija u Marchama. Drugi primjer predstavlja moćnik noge sv. Pankracija koji se čuva pod rednim brojem XLIII. s četiri ponovljena lika arkanđela, iskucana po istoj matrici kao na više križeva u dubrovačkom kraju i zlatnoj pali iz Caorlea. Ovaj kontinuitet ide sve do posljednjeg zlatnog pečata iz proljeća 1451. godine - najvrjednije bizantske isprave u Državnom arhivu u Dubrovniku krizobule Konstantin XI. Paleolog Dragaša (1449. – 1453.) iz 1451. godine, tako da u Dubrovniku možemo pratiti gotovo pola tisuće godina razvoja bizantskog zlatarstva i njegova likovna utjecaja na razvoj zlatarstava u Dubrovniku kao onodobnom velikom zlatarskom centru Europe

Dubrovnik; Bizant; sakralna baština; 15. stoljeće

nije evidentirano