hrvatski

Imunobiologija astme

Astma je najčešća kronična upalna bolest djece. Karakterizirana je reverzibilnom opstrukcijom i upalom dišnih putova, perzistentnom bronhalnom hiperreaktibilnošću i remodelacijom dišnih putova.Interakcija okolišnih činitelja i brojnih gena utječe na incidenciju u razvijenim zemljama. Prema tzv. “ higijenskoj hipotezi” poboljšanje općih uvjeta života i viši higijenski standard, česta upotreba antibiotika i cijepljenje rezultiraju rjeđim infekcijama. To ima za posljedicu smanjeno izlučivanje Th1-citokina (prvenstveno IFN-γ ), što omogućava održavanje Th2-citokinskog profila koji je karakterističan za atopijske bolesti. Dominacija Th2-imunosnog odgovora rezultat je supresije T-regulacijskih stanica i Th1-stanica. Upala dišnih putova primarni je problem u patofiziologiji astme. Nakon izlaganja alergenima, iritansima, hladnom zraku ili fizičkom naporu oslobađaju se iz bronhalnih mastocita, alveolarnih makrofaga, T-limfocita i epitelnih stanica upalni medijatori (npr. histamin, triptaza, leukotrieni, prostaglandini i dr.) koji uzrokuju akutnu bronhokonstrikciju, nazvanu "rana faza alergijske reakcije" Upalni medijatori također aktiviraju eozinofile, neutrofile i limfocite te potiču njihovu migraciju prema dišnim putovima gdje te stanice uzrokuju oštećenje. To je tzv. "kasna faza alergijske reakcije" koja rezultira oštećenjem epitela, edemom sluznice, hipersekrecijom sluzi i hiperreaktibilnošću glatkih mišića bronha, što dovodi do piskanja, zaduhe i kašlja.

astma; dijete; patofiziologija

Pozvano predavanje na Hrvatskoj proljetnoj pedijatrijskoj školi, Split, 16.-20.04.2007