hrvatski

Dijagnostika i liječenje bolesnika s aortalnom stenozom

Aortalna stenoza (AS) je danas najčešća srčana greška. Javlja se u starijih osoba i aterosklerotske je etiologije, rijeđe u mlađih kao prirođena anomalija, a reumatska AS je danas rijetka. Dijagnostički postupak temelji se na kliničkom i ehokardiografskom pregledu. Vrlo je važno otkriti prisutnost simptoma: intoleranciju napora i zapuhu u naporu, anginu, omaglicu ili sinkopu. Simptomi ne moraju biti izraženi, jer se obično radi o starijim osobama sa smanjenom tjelesnom aktivnošću. U fizikalnom nalazu duljina karakterističnog šuma, slabljenje drugog tona nad aortnim ušćem i promjena kvalitete karotidnog pulsa govore u prilog hemodinamski značajne greške, dok je intenzitet šuma u tom smislu manje siguran znak. Ehokardiografski pregled potvrđuje dijagnozu, procjenjuje težinu AS, analizira lijevu klijetku (LV) i ostale srčane strukture. U procjeni težine, o kojoj ovisi prognoza i indikacija za kirurško liječenje, važno je točno odrediti transvalvularnu maksimalnu brzinu protoka, gradijent tlaka, valvularnu areju te morfološko i funkcionalno stanje LV. U osoba prosječne građe valvularna area <1, 0 cm2, a u osoba s malom i velikom površinom tijela valvularna area <0, 6 cm2/m2 površine tijela, znak je teške aortne stenoze. Pri normalnoj funkciji LV i normalnom transvalvularnom protoku srednji gradijent tlaka <50 mmHg isključuje tešku aortnu stenozu, no pri smanjenom protoku zbog sistoličke disfunkcije LV, gradijent tlaka i valvularna area ne moraju biti pouzdani pokazatelji. U takvim slučajevima dobutaminskim stres ehokardiografskim testom moguće je utvrditi radi li se stvarno o teškoj aortnoj stenozi. Dijagnostički postupak uključuje koronarografiju i visoku aortografiju, a u određenim slučajevima koristan je test opterećenja i MSCT. Ranu zamjenu aortnog zalistka potrebno je učiniti u svih simptomatskih bolesnika s teškom aortnom stenozom. Odluka o optimalnom vremenu operacije u asimptomatskih bolesnika s teškom aortnom stenozom zahtjeva pažljivu procjenu odnosa rizika i koristi. Rana elektivna operacija ipak se preporuča u sljedećih asimptomatskih bolesnika: 1) sa sistoličkom disfunkcijom lijeve klijetke (LVEF <50%) bez drugog uzroka, 2) s pozitivnim testom opterećenja i 3) s ehokardiografskim prediktorima loše prognoze (kalcificirana valvula s brzim porastom maksimalne brzine protoka > 0, 3 m/s na godinu). Balonska valvuloplastika se koristi samo kao most prema kirurgiji u hemodinamski nestabilnih bolesnika s visokim operativnim rizikom i u bolesnika sa simptomatskom teškom aortnom stenozom koji moraju hitno biti podvrgnuti većem nekardijalnom kirurškom zahvatu. U svih bolesnika potrebno je provoditi odgovarajuću medikamentoznu terapiju.

aortalna stenoza; dijagnostika; liječenje

nije evidentirano