hrvatski

Vrijeme u Kantovoj Kritici čistog uma

Vrijeme ima ključnu ulogu u prvom dijelu Kritike čistog uma, ali jednako tako, premda je to u istraživanju manje uočeno, i u cjelini djela. Pomoću transcendentalnih vremenskih određenja ili shema produktivna uobrazilja povezuje osjetilnost i razum, omogučavajući primjenu kategorija na pojave. Vrijeme je čisti zor a priori i kao takav ono je beskonačna, kontinuirana i pojedinačna predodžba. Iz naoko paradoksalne Kantove odredbe da vrijeme kao osjetilni zor jest u meni, a ujedno ja jesam svagda u vremenu, u radu se putem usporedbe s Aristotelovim i Platonovim razmatranjima o vremenu pokušava razjasniti osnovno Kantovo načelo trajnosti supstancije i u svezi s tim bit čina spontanosti očitovanog u onom ja mislim.

Kant; vrijeme; kretanje; transcendentalna estetika; logika

nije evidentirano