hrvatski

Alkalna hidroliza kao alternativna metoda sanacije klaoničkog otpada

Sve zemlje EU preuzele su obvezu promjene odnosa u energetskom sektoru temeljem zajedničke legislative. Direktiva 30/2003/EC definira 2010. godinu kao krajnji rok do kojeg se emisija CO2 mora smanjiti za 50% u transportu i to za period od 1990. do 2010. godine, što iznosi 84% od ukupnog smanjenja emisija CO2 u atmosferi. Realno, postoji sve veća zabrinutost ljudi za preveliko ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu, njihov utjecaj na smanjenje ozona, zdravlje ljudi i globalno zagrijavanje. Biomasa se može smatrati strateškim resursom, jer je ne samo obnovljiva, nego i dostupna svugdje te se iz nje mogu dobiti proizvodi važni za državni prosperitet, koji mogu poboljšati socio-ekonomski status (gorivo za transport, električnu i toplinsku energiju, kemikalije). Klaonički otpad predstavlja potencijalno opasan otpad koji se prema zakonima EU mora spaljivati u spalionicama. Međutim, zbog učinkovitije sanacije, EU je 2005. godine uvela i alkalnu hidrolizu kao alternativnu metodu za sanaciju klaoničkog otpada. Cilj ovog rada bio je odrediti kvalitetu fermentiranog ostatka nakon procesa anaerobne fermentacije klaoničkog otpada prethodno podvrgnutog alkalnoj hidrolizi. Provedene su kemijske analize uzoraka. Može se zaključiti da su biogeni elementi bili prisutni u umjerenim koncentracijama, dok su koncentracije teških metala bile unutar dozvoljenih granica.

Klaonički otpad; sanacija; alkalna hodroliza; bioplin

nije evidentirano