hrvatski

Proizvodnja bioplina iz ostataka poljoprivredne proizvodnje

Bioplin se ubraja u skupinu plinovitih goriva, a dobiva se anaerobnom fermentacijom biomase i/ili biorazgradivog otpada. Po kemijskom sastavu to je smjesa 2/3 metana i 1/3 ugljik (IV) oksida. Količina i sastav bioplina ovisi o samim metanogenim bakterijama tj. o brzini njihovog razvijanja u organskom supstratu. Za dobro razvijanje bakterija moraju se osigurati anaerobni uvjeti, prisustvo određene količine vode, izvor energije tj. topline, izvor ugljika i dušika te izvor mineralnih. Postoji čitav niz supstrata koji se mogu koristiti za dobivanje bioplina kao npr. pljeva i prašina žitarica, ostaci kruha i tijesta, kvasac ili ostaci slični kvascu, talozi iz proizvodnje jestivih ulja ili masti, škrobni talog, otpaci želatine, otpaci kuhinja i kantina itd. Ako se promatra energetska vrijednost proizvedenog bioplina može se utvrditi da 1m3 bioplina daje prosječno 6, 5kWh energije, a od toga se dobije 2kWh električne i 3kWh toplinske energije. Kao nusproizvod anaerobne fermentacije ostaje organska tvar koja je djelomično sačuvala nutritivna svojstva, smanjio joj se neugodan miris te se može koristiti za gnojenje biljaka u svako doba i u blizini naseljenih mjesta. Zbog visoke cijena proizvodnje mineralnih gnojiva te štetnog utjecaja na okoliš, teži se smanjenju korištenja takvog gnojiva i njegovoj supstituciji s organskim gnojivima. Vraćanje fermentiranog ostatka nakon proizvodnje bioplina u poljoprivrednu proizvodnju ima upravo za zadaću recikliranje hraniva i smanjenje utjecaja gnojiva na okoliš. Potencijalna opasnost sigurnog korištenja fermentiranog ostatka kao gnojiva je djelomično uvjetovana sirovinom koja se dorađuje u bioplinskim postrojenjima. Znana je činjenica da organski otpad sadrži patogene bakterije te se iz tog razloga fermentirani se ostatak prije same primjene kao gnojivo, mora istražiti kako bi bio sigurno kako za ljude tako i životinje.

Bioplin ; anaerobna fermentacija ; energija

nije evidentirano