hrvatski

Projekti za izgradnju đakovačke katedrale s kraja 18. i prve polovine 19. stoljeća

Katedrala u Đakovu jedna je od najvećih, najznačajnijih i najpoznatijih građevina historicizma u Hrvatskoj. Sagrađena je kako bi zamijenila dotadašnju prilično malu stolnu crkvu nastalu baroknim adaptacijama ostataka srednjovjekovne katedrale početkom 18. stoljeća. Manje je poznato, međutim, da je prije Rösnerovih i Schmidtovih nacrta po kojima je 1866. – 1882. sagrađena današnja katedrala izrađen, u periodu od kraja 18. do sredine 19. stoljeća, cijeli niz stilski zanimljivih projekata za ovu građevinu. Iako niti jedan od njih nije bio realiziran oni nam pružaju zanimljiv uvid u povijest srednjoeuropske sakralne arhitekture toga doba. Prvi pokušaji da se krene s gradnjom nove katedrale datiraju iz vremena biskupa Franje Matije Krtice (1773. – 1805.). on naručuje i prvi projekt, vjerojatno onaj koji se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu (sl. 1 – 3). Nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće ovaj projekt je tipičan primjer kasnog srednjoeuropskog baroka s malim primjesama klasicizma. Krtičin nasljednik biskup Antun Mandić (1805. – 1815.) odustaje od realizacije ovog projekta i naručuje nove. Prvi, iz 1806., poslala mu je Ugarska dvorska kancelarija, no čini se da nije odgovarao biskupovim željama, budući da on 1814. naručuje novi. Projekt iz 1814. predviđao je podizanje raskošne dvotoranjske barokno klasicističke crkve. Mandić je započeo i s pripremanjem građevinskog materijala za gradnju, no prekinula ga je smrt 1815. godine. Njegov nasljednik biskup Mirko (Emerik) Karlo Raffay (1816. – 1830.) postupit će jednako kao njegovi prethodnici. Odlučno nastoji sagraditi novu katedralu, odbacuje, međutim, ranije projekte i naručuje nove. Izradu nacrta povjerava domaćem zagrebačkom arhitektu Bartolu Felbingeru. Prve projekte za đakovačku katedralu Felbinger izrađuje 1817. godine i oni su predviđali podizanje reprezentativne dvotoranjske Wandpfeiler crkve s kriptom. I u prostornoj organizaciji i u detaljima raščlambe ovaj se projekt gotovo u cijelosti oslanja na katedralnu crkvu u Temišvaru (1736. – 1773.), djelo Emanuela Fischera von Erlacha. Felbinger se tek u detaljima arhitektonske raščlambe, koju snažnije klasicizira, odmiče od svog glavnog predloška. Samo dvije godine nakon nastanka ovog projekta za đakovačku katedralu, 1819. isti arhitekt Felbinger izrađuje novi. Razlozi njegovog nastanka nisu do kraja jasni. Čini se kako je raniji projekt bio preskup za izvođenje. Zanimljivo je da se stilski dva rada istog arhitekta u potpunosti razlikuju. Prostorno i dalje se trebala podići Wandpfeiler crkva, no arhitektonska je raščlamba projekta iz 1819. posve klasicistička, mnogo bliža događanjima u onodobnoj europskoj arhitekturi. Ovaj je projekt, međutim, odbacio tadašnji bečki Hofbaurat, čuveni arhitekt Peter von Nobile, ponajprije zbog necjelovito sastavljenog troškovnika. Ugarska dvorska kancelarija i bečki Hofbaurath pokušat će biskupu Raffayu 1821. nametnuti svoj novi projekt, no, biskup neće na to pristati, tako da se s gradnjom nove katedrale neće započeti sve do dolaska biskupa Josipa Jurja Strossmayera na čelo ove dijeceze.

Đakovačka katedrala ; Bartol Felbinger ; barokni klasicizam ; klasicizam ; 19. stoljeće

nije evidentirano