hrvatski

Oduzimanje crkvene imovine u Našičkom dekanatu 1945.-1966.

Promjena vlasničkih odnosa po raznnim zakonima provođena je nakon svršetka II. svjetskog rata kako u cijeloj Jugoslaviji, tako i u Hrvatskoj, s ciljem podruštvljenja privatnog vlasništva, a u skladu sa komunističkim programom. Taj postupak posebno je pogodio Katoličku crkvu, koja je bila jedan od većih posjednika, a oduzimanje njene imovine provođeno je vrlo korjenito. Na sam postupak oduzimanja imovine Katoličkoj crkvi u Jugoslaviji, bitno su utjecali politički odnosi između Crkve i države, a bili su vrlo napeti. U tim, veoma nepovoljnim okolnostima provedena je agrarna reforma, konfiskacija, eksproprijacija i nacionalizacija imovine Katoličke crkve. Posebno teško Katoličku crkvu pogodilo je provođenje agrarne reforme. Poljoprivredna zemljišta bila su jedan od najvažnijih izvora prihoda od kojih je živjela Katolička crkva. Korjenita provedba agrarne reforme na crkvenim imanjima, dovela je Katoličku crkvu u veoma težak materijalni položaj, a vjernike u stanje da teret djelovanja Crkve preuzmu na svoja pleća u ionako teškim poratnim prilikama u kojima su živjeli. Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj oduzeto je agrarnom reformom, koja je provođena od 1945. do 1948., više od 70% ukupnog poljoprivrednog zemljišta kojeg je posjedovala. Osim zemljišta Crkvi je agrarnom reformom oduzeta i značajna imovina u vidu zgrada, poljoprivrednih zaliha, stoke, poljoprivrednih strojeva i alata. S obzirom da su nakon provedbe agrarne reforme Katoličkoj crkvi nametnuti razni porezi, pa i oni na ostatak zemljišta, mnoge župe su zbog nemogućnosti plaćanja poreza bile prinuđene zemljište koje im je ostalo nakon agrarne reforme otuđiti, tj. dati na korištenje seljacima, poljoprivrednim zadrugama i raznim društvenim organizacijama, te su poslije imale problema s povratom tog zemljišta u svoj posjed. Ono imovine što nije uzeto Katoličkoj crkvi agrarnom reformom, oduzimano je u manjoj mjeri konfiskacijom i nacionalizacijama, te u većoj mjeri izvlaštenjem. Osim što je imovina Crkve zakonima definitivno oduzimana, ništa manji problem nije bio ni privremeno zauzimanje crkvenih nekretnina raznim stambenim zakonima, odlukama Narodnih odbora, te nezakonitim upadima vojske, milicije i sl. Katolička crkva je godinama vodila sporove za iseljenje nezakonitih stanara iz svojih zgrada i stanova, u koje su isti useljeni mimom njene volje. Međutim, materijalno slabljenje Katoličke crkve, prisililo ju je da se u većoj mjeri posveti svom duhovnom poslanju, a što je bio veći pritisak vlasti na Crkvu to je njen utjecaj i ugled kod vjernika bio veći. No osim što je ojačala u vjerskom smislu, Katolička crkva se s vremenom uz pomoć vjernika kako u zemlji tako i u inozemstvu, materijalno oporavila, što je izazivalo zabrinutost kod državnih vlasti. Pokušaj komunističke vlasti da slabljenjem materijalnog položaja Katoličke crkve onemogući njeno djelovanje, zasnivao se na pogrešnoj procjeni da je snaga Crkve u njenom materijalnom bogatstvu, te nije mogao uspjeti, jer se s vremenom pokazalo da što je Crkva materijalno slabija i što je više proganjana, to je duhovno bila jača i narodu pristupačnija.

Našice; Katolička crkva; imovina

nije evidentirano