hrvatski

Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji

Endogene teorije o postanku glagoljice istražuju grafičku strukturu slova da otkriju prvotan oblik ili grafički ključ glagoljskoga pisma tražeći zajednički geometrijski višekratnik i značenje njihovih geometrijskih oblika. Rozeta V. Jončeva proizvodi 38 glagoljskih slova i zajedno s linijskim sustavom ima uspješnu primjenu u analitičkoj glagoljskoj paleografiji. Zahvaljujući logici te grafičke i geometrijske strukture razvile su se egzaktne metode paleografskog istraživanja i dale odgovore na mnoga veoma važna pitanja glagoljske paleografije. Ta je teorija istovremeno jednostavna, ima potvrdu u spomenicima i po geometrijskoj strukturi odgovara kršćanskoj simbolici sadržanoj u rozeti. Gramatozofija S. Sambunjaka dosadašnje rezultate istraživanja tumači nepouzdano, ne odgovara na pitanja glagoljske paleografije, komplicirana je, grafički i geometrijski najčešće nelogična. Riječ “ gramatozofija” (gramatologija i aritmozofija) sugerira, a niz bibliografskih jedinica iz magije i ezoterije potvrđuju, da autor miješa znanost i ezoteriju, neuspješno izvodeći iz mandale, uzete iz nekršćanske kulture, glagoljska slova. Autorica postavlja granice geometriji i simbolici u glagoljskoj paleografiji poistovjetivši ih s kriterijima dobre teorije: jednostavnost, rješavanje većeg broja pitanja, potvrda na spomenicima. Prema tim kriterijima gramatozofija i mandala S. Sambunjaka ostaju izvan znanstvenih granica i ne zadovoljavaju uvjetima dobre teorije.

glagoljica ; geometrija ; simbolika ; Vasil Jončev ; Slavomir Sambunjak

nije evidentirano