hrvatski

Watsonova teorija pozitivnog i negativnog afekta: provjera faktorske strukture skale PANAS-X

U domeni istraživanja afekta, Watson i Tellegen (1985) su predložili teoriju o postojanju dvije nezavisne dimenzije afekta koje su nazvali pozitivni (PA) i negativni (NA) afekt. U svrhu mjerenja ovih dimenzija, razvili su 1988. god. skalu PANAS (Positive and Negative Aff ect Schedule) koja je revidirana i proširena 1994. god. (PANAS – X, Expanded form). Revidirana skala PANAS – X uz dva generalna faktora mjeri i 11 faktora nižeg reda. Dosadašnja istraživanja nisu pokazala jednoznačnost glede broja i međusobnog odnosa faktora višeg i nižeg reda. Stoga je cilj ovog rada bio provjeriti faktorsku strukturu skale PANAS – X i njezinu stabilnost u našim sociokulturalnim uvjetima. Instrument je najprije adaptiran za hrvatsko jezično područje dvostruko slijepim prijevodom koji je dodatno korigiran recenzijom dvaju nezavisnih procjenitelja s Odsjeka za anglistiku, a zatim je primijenjen na prigodnom uzorku maturanata (N=213) i studenata (N=324). Podaci prikupljeni na svakom uzorku nezavisno su podvrgnuti faktorskoj analizi. Rezultati su pokazali da su dva generalna faktora višeg reda PA i NA vrlo robusna i u skladu s polaznom teorijom, dok su se faktori niže razine pokazali relativno nestabilnima. Nestabilnost faktorske strukture kao i visok kompleksicitet manjeg broja čestica skale velikim dijelom se mogu pripisati lingvističko – semantičkim problemima prijevoda instrumenta s engleskog na hrvatski jezik, kao i međukulturnim razlikama u shvaćanju emocija.

pozitivni afekt; negativni afekt; faktorska strukture

nije evidentirano