hrvatski

Toma Akvinski i Juraj Dragišić o mjestu i mjesnom gibanju anđelā

Sv. Toma Akvinski svoj nauk o anđelima najtemeljitije izlaže u prvom dijelu svoga znamenitoga djela Summa theologiae, a odnosu anđela i mjesta posvećuje pedeset i drugo pitanje, naslovljeno » De comparatione angelorum ad loca« . Juraj Dragišić svoju angelologiju izlaže u djelu De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus (Florentiae, 1499), a odnos anđela i mjesta obrađuje u četirima poglavljima devete knjige. Na temelju naslova, slijeda obrađenih tema i samih izvora očevidno je da je pri obradi ove teme Dragišiću glavni izvor bio Sv. Toma Akvinski. Dragišić se izrijekom dvaput poziva na Akvinca, oba puta na Tomin nauk da anđeli borave u mjestu primjenom vlastite snage. Osim toga, Akvinac i Dragišić imaju tri važna zajednička izvora. Pri pojašnjenju temeljnih prirodnofilozofskih pojmova, kao što su mjesto, supstancija, akcident, kretanje, obojica se oslanjanju na Aristotelovu Fiziku. Dragišić se, kao i ranije Toma, dvaput poziva na Sv. Ivana Damaščanskog, i to na gledišta izložena u drugoj knjizi njegova djela De fide orthodoxa. Osim toga, obojica se pozivaju na Boetijevo djelo De hebdomadis. Dragišić je u devetoj, završnoj knjizi svoje angelologije usredotočen na » novo i oštroumno istraživanje« temeljnih prirodnofilozofskih pojmova, a Tomi Akvinskom u 52. pitanju prve knjige njegova glavnoga djela Summa Theologiae to nije glavni istraživački interes. Druga, lako uočljiva razlika je da se Dragišić poziva na Averroesa. Treća važna razlika sastoji se u tome što Dragišić u svoju raspravu uključuje gledišta trojice istaknutih Akvinčevih suvremenika: Henrika iz Ghenta, Egidija iz Rima i Godfreda iz Fontainesa.

Sv. Toma Akvinski; Juraja Dragišić; anđli; mjesto

nije evidentirano