hrvatski

Hrvatska glazbena historiografija o Božidaru Kuncu

1942. ime Božidara Kunca javlja se prvi put u radnjama historiografskog tipa (J. Andreis: Povijest glazbe ; B. Širola: Hrvatska umjetnička glazba) premda još nikakave povijesne distance prema životu i postignućima tada jedva četrdesetgodišnjeg B. Kunca nije moglo biti. Iste je godine objavljen i prvi značajniji analitički članak o Kuncovim glasovirskim skladbama(J. Andreis: Glasovirske skladbe Božidara Kunca). S. Majer-Bobetko razotkriva odnos hrvatske glazbene historiografije prema Kuncu kao skladatelju, pijanistu i glazbenom pedagogu te zaključuje da je pozornost hrvatskih muzikologa B. Kunc ponajprije privlačio svojim skladateljskim opusom, u kojemu se ističe samosvojnost glazbenog izričaja pretežito zasnovanog na romantičkim i impresionističkim postupcima. Njegova se pijanistička djelatnost, koja je bila bogata i zapažena, spominje u okviru kratkih biografija, dok njegov glazbeno pedagoški angažman nije posebno uočavan i istican, osim na razini enciklopedijske informacije.

Božidar Kunc; hrvatska glazbena historiografija; skladatelj; pijanist

Opširniji sažetak na engleskom jeziku objavljen je uz rad.