hrvatski

Znanstvena djelatnost Stjepana Babića

Stjepan je Babić u hrvatsku povijest utisnuo trag žestokoga normativca i još uže – pravopisca. Naravno, norme nema bez prethodnoga opisa i znanstvenoga promišljanja jezika pa normativnost ne isključuje znanstvenost, nego pred normativca postavlja još i krupan zahtjev praktičnoga pojednostavljivanja i prilogodbe znanstvenih zaključaka širokom krugu korisnika. Danas u hrvatskom jezikoslovlju nitko nije u tom spretniji i uspješniji od Stjepana Babića. Ipak, čini se da pravopisna, praktičarska slava ne može nadmašiti znanstvenu - kada je Hrvatski pravopis u pitanju, moguće je uspoređivati jer postoji nekoliko pravopisa, bez obzira koji su, kakvi i kada su postali. Međutim, kada je o tvorbi riječ – nije moguće uspoređivati jer ne postoji više tvorbî i mora se započeti od Babićeva naslijeđa jer drugoga nema. A to je teško i nadmašiti.

jezikoslovlje; tvorba riječi; književni jezik; norma književnoga jezika; pravopis; gramatika; jezikoslovna polemika; jezično savjetodavstvo

nije evidentirano