Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Uloga tekstova Hrvatskoga narodnog preporoda u tvorbi nacionalnog identiteta (CROSBI ID 349629)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Žužul, Ivana Uloga tekstova Hrvatskoga narodnog preporoda u tvorbi nacionalnog identiteta / Milanja, Cvjetko (mentor); Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu, . 2007

Podaci o odgovornosti

Žužul, Ivana

Milanja, Cvjetko

hrvatski

Uloga tekstova Hrvatskoga narodnog preporoda u tvorbi nacionalnog identiteta

Doktorska je disertacija, u širem smislu, analiza uloge diskurzivnih praksi, od književnosti i masovne kulture do rituala, etničkih simbola, mitova, sjećanja i rodnih podjela, u oblikovanju i homogeniziranju hrvatske nacionalne zajednice. S obzirom na to da se u nas, u dosadašnjim srodnim istraživanjima, nije dovoljna pozornost posvećivala sudjelovanju kulture, osobito književnosti, u konstrukciji nacionalnog identiteta, ova se studija bavi upravo tim pitanjem. U užem smislu, studija problem obrađuje na korpusu tekstova Hrvatskoga narodnog preporoda. Obuhvaćeni su ponajprije oni književni, publicistički i programatski tekstovi koji su imali snažnu ulogu u gradnji nacionalnog jedinstva. Metodologijsko ishodište interpretacije tekstova Hrvatskoga narodnog preporoda i njihove funkcije u “ zamišljanju nacije” (Anderson) takozvani su modernistički teorijski pristupi, i to prije svega Gellnerov, Andersonov, Hobsbawmov i Smithov. Promatrajući naciju kao imaginiranu, izmišljenu, umjetnu tvorevinu, modernisti su svojim dekonstrukcionističkim čitanjima u pitanje doveli njezinu nepromjenjivost, vječnost, prirodnost i izvornost. Disertacija se, dakako, ne zasniva na spomenutim teorijama samo zbog njihova stava o navodnoj kvazirealnosti nacije, nego ponajprije zbog uvida da su književnosti i druge tekstualne prakse performativi koji utječu na njezino oblikovanje i okamenjivanje. Književnost se ponajprije promatra kao simbolički sustav koji uspostavlja vrijednosne paradigme. Iako je analiza prvenstveno usredotočena na promatranje uloge tekstova Hrvatskoga narodnog preporoda u gradnji nacionalnog identiteta, određena pozornost posvećena je i njihovom utjecaju na formiranje drugih identiteta usko povezanih s nacionalnim. S tim u vezi studija pokušava odgovoriti na ova pitanja: zašto je u tim tekstovima interes za nacionalno pitanje uvelike nadmašio zanimanje za druge kolektivne identitete ; zbog čega se hrvatski narodni preporod razvio u točno određenim društvenim okolnostima i na koji se način to dogodilo ; je li on nacionalistički pokret koji je stavljao naglasak na gradnju kulturne homogenosti ili je težio teritorijalnom i političkom jedinstvu? Disertacija, dakle, iščitavanjem književnih, programatskih i publicističkih radova Hrvatskoga narodnog preporoda, osvijetljava hrvatski model nacionalizma. Prikazana je pritom temeljna preporoditeljska ideologija zasnovana na jedinstvenom jeziku, zajedničkoj “ mitskoj” prošlosti i modernizaciji. Pod modernizacijom se podrazumijeva stvaranje djelotvornih institucija koje izražavaju stavove hrvatskih preporoditelja i njihovih pristaša iz građanskoga sloja društva u kojima se (navodno) objedinjavaju ključne potrebe naroda. Kad je riječ o društvenoj komunikaciji u tom razdoblju, osobitu važnost imaju novine na narodnom jeziku, i to: Novine horvatske, Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka (poslije Danica ilirska) i Branislav. Osim modernizacije, kao jednog od važnijih ciljeva ideologije hrvatskoga nacionalnog pokreta, opisana je i prisutnost razlikovnih kulturnih označitelja, primjerice etnoregionalizam, ali i otvorenost i transetnička narav preporoda. Također je propitano djelovanje prvaka hrvatskoga narodnog preporoda i njihova uloga u konstituiranju nacionalnog sebstva. Pritom se težilo odgovoriti na ova pitanja: tko su subjekti hrvatskoga narodnog preporoda ; koje samoprikazivačke strategije koriste u tekstovima u svrhu za/iz/mišljanja ilirizma ; na koji način ispunjavaju prazni označitelj “ ilirac” ili pak “ ilirizam” ; koji je cilj samodefiniranja njihove ideologije? U konačnici, u hobsbawmovskoj je maniri opisan načini izmišljanja tradicija, imena i identiteta. Rasvijetljen je stupanj demokratičnosti nacionalizma hrvatskih preporoditelja koji su drugo i drukčije istodobno uključivali u vlastito sebstvo i iz njega isključivali. Ilirstvo se u tom smislu tretira kao granična praksa koja nacionalno gradi na uskoj crti razdvajanja s nenacionalnim ili internacionalnim. S obzirom na to da u hrvatskom narodnom preporodu sudjeluju pripadnici drugih naroda i s obzirom na to da je njihova ideologija bitno određena liberalnim težnjama, iznjedrena je politika nužno transetnička. Budući da se u humanističkim znanostima kod nas ideja o identitetima kao konstrukcijama rijetko upotrebljavala pri proučavanju nacionalnog pitanja, svrha je disertacije ponuditi, naravno u obzoru izloženih postavki modernističkih teorija, čitanje uloge književnih, programskih i publicističkih tekstova Hrvatskoga narodnoga preporoda u procesu homogenizacije hrvatske nacionalne zajednice.

Hrvatski narodni preporod; nacija; identitet; reprezentacija; konstruktivizam; nominalna identifikacija; kultura; jezik; samooblikovanje; razlika

nije evidentirano

engleski

The role of literary, programmatic and journalistic texts of the Croatian National Revival in the process of homogenizinig the Croatian national community

nije evidentirano

Croatian National Revival; nation; identity; representation; construct(ionism); normal identification; culture; language; self-fashioning; difference

nije evidentirano

Podaci o izdanju

360

21.11.2007.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb

Povezanost rada

Filologija