hrvatski

Obiteljska studija anksiozne osjetljivosti

Anksiozna osjetljivost predstavlja rizičan faktor za nastanak anksioznih i depresivnih poremećaja u dječjoj i adolescentnoj dobi. Iako se fenomen anksiozne osjetljivosti ispituje već dugi niz godina, o podrijetlu povišenog straha od simptoma anksioznosti još uvijek ne znamo mnogo. Dosadašnja su istraživanja naznačila da bi razvoj anksiozne osjetljivosti mogao biti povezan sa specifičnim učenjima u djetinjstvu i adolescenciji, a vjerojatnom se čini i mogućnost nasljeđivanja. U radu su prikazani preliminarni rezultati istraživanja provedenog na pripadnicima 300 obitelji, kojim smo željeli provjeriti kakav je odnos između anksiozne osjetljivosti djece i njihovih roditelja, te mogućnost predikcije anksiozne osjetljivosti, anksioznosti i depresivnosti djece na osnovu izraženosti istih simptoma u roditelja. Ispitana djeca bila su stara između 11 i 17 godina, a njihova je anksiozna osjetljivost izmjerena Ljestvicom anksiozne osjetljivosti za djecu (CASI ; Silverman, Fleisig, Rabian i Peterson, 1991). Anksiozna osjetljivost roditelja ispitana je oblikom ljestvice za odrasle (ASI ; Reiss, Peterson, Gursky i McNally, 1986 ; Peterson i Reiss, 1992). Osim anksiozne osjetljivosti, kod djece i roditelja utvrđena je razina anksioznosti (STAI – oblik za odrasle (Spielberger, Gorsuch, Lushene, 1968) i oblik za djecu, (Spilberger, Edwards, Lushene, Montuori i Platzek, 1970) i depresivnosti (za odrasle: BDI-II (Beck, Steer, Brown, 1996) a za djecu Ljestvica depresivnosti za djecu (Kovacs, 1981 ; Živčić, 1992)). Rezultati istraživanja upućuju na različite obrasce povezanosti ispitivanih varijabli kod djece i kod roditelja, te značajan doprinos izraženosti roditeljskih simptoma u predviđanju intenziteta simptoma u djece. U radu su naznačene moguće implikacije rezultata provedenog istraživanja u utvrđivanju razvojnih antecedenata anksiozne osjetljivosti.

anksiozna osjetljivost; obiteljska studija

nije evidentirano