hrvatski

Sročnost u hrvatskome jeziku u gramatici fra Lovre Šitovića Ljubušaka

Gramatika fra Lovre Šitovića Ljubušaka Grammatica Latino - Illyrica (Venecija, 1713.1, 1742.2, 1781.3) bila je namijenjena budućim franjevcima s ondašnjih ilirskih prostora za učenje latinskoga jezika. Metajezik je gramatike većim dijelom latinski, no hrvatski termini, relativno velik broj napomena i primjera na hrvatskom jeziku ovu gramatiku s punim pravom uvrštavaju među izdanja koja su značajno pridonijela razvoju i normiranju hrvatskoga jezika. Dosadašnja su istraživanja starijih hrvatskih gramatika pokazale da o sintaksi u suvremenom smislu možemo govoriti tek od sredine 19. stoljeća, ali i da od prve gramatike Bartola Kašića Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.) nalazimo elemente koje su svi stariji hrvatski gramatičari smatrali nužnim u svojim opisima hrvatskoga jezika. Sročnost, jedan od gramatičkih odnosa među članovima rečeničnoga ustrojstva, termin je čiji su se opis i objašnjenje niz stoljeća većinom temeljili na dvama Alvaresovim pravilima iz latinskoga jezika. Ipak, naši su jezikoslovci, svaki prema svojim mogućnostima, uz ta pravila dodavali i vlastita zapažanja o problemima sročnosti u hrvatskom jeziku.

hrvatski jezik, gramatika, sintaksa, sročnost (kongruencija), Lovro Šitović Ljubušak, franjevci

nije evidentirano