hrvatski

Odnos hrvatskih, slovenskih i talijanskih komunista prema NOP-u i državno-pravnom statusu Istre (1941. - 1945.)

Odnos hrvatskih, slovenskih i talijanskih antifašista prema pitanju državno-pravnog statusa Istre u razdoblju od 1942. do 1945. jedno je, čini se, od najsloženijih pitanja hrvatske historiografije uopće. Ne možemo se pohvaliti temeljnim radovima o ovome problemu, ne samo zato što je arhivska građa oskudna, nego i zato što je do sada nedostajalo dobre volje da se ovaj problem sustavnije objasni a usto u objašnjenju su sudjelovale političke strukture koje su cjelokupni problem ispolitizirale. Problem je tim složeniji što nije riječ samo o članovima nacionalnih komunističkih partija i njihovim pristašama nego i o građanskim antifašističkim skupinama i članovima bivših parlamentarnih stranaka te njihovim pristašama koji su se nakon kapitulacije Italije ponovno aktivirali. Ovo klupko složenih i često delikatnih međusobnih odnošaja na ravni poratnoga državno-pravnoga statusa Istre treba oprezno i postupno odmatati jer bi se lako moglo dogoditi da se niti još više zamrse. Malobrojni članovi Komunističke partije Hrvatske koji su stali uz ustanike rujna 1943. jasno su, u svojim proglasima dali svima stranama do znanja da istarski Hrvati žele Istru u Hrvatskoj, odnosno jugoslavenskoj federaciji. Spor sa Slovencima (članovi KP Slovenije) oko geografskoga pojma Istre i njezina hrvatskoga i slovenskog dijela, je relativno brzo izglađen jer su i oni proglasili pripajanje sjeverozapadnoga dijela Istre Sloveniji (sjeverno od Dragonje do iznad Buzeta). Uz komunističke partije Slovenije i Hrvatske oko toga pitanja okupili su se slovenski i hrvatski narodnjaci i većina tzv. "narodnoga" svećenstva, a onda i veliki dio "obična" puka, dakle, stvarali su se nacionalni (narodni) pokreti. Članstvo Komunističke partije Italije ovim je proglasima i nacionalnim programima hrvatskoga i slovenskoga oslobodilačkog antifašističkog pokreta bilo konsternirano, zatečeno, zabrinuto ali i podijeljeno. Podijeljeno na one, uglavnom mlađe članstvo, koji su se željeli uključiti u NOP, odnosno odazvati se pozivu Hrvata i Slovenaca na zajedničku antifašističku borbu i one, starije koji su uglavnom bili na određenim dužnostima, koji su se odlučili za "politiku čekanja". Ovi potonji su odlučno bili protiv uklapanja Istre u Sloveniju i Hrvatsku a u sklopu jugoslavenske federacije. Tu su se našli na istoj ravni s građanskim talijanskim političarima (republikancima, socijalreformistima, socijalistima demokratima i popolarima). Međutim, ni oni mlađi članovi KPI koji su se pridružili NOP-u i prihvatili smjernice KPH (pa čak i kad su prešli u redove KPH), nisu se tako brzo pomirili s idejom promjene državno-pravnog statusa Istre. Na pitanju statusa Istre ili nekih njezinih dijelova, stalno je postojao sukob dviju, odnosno triju komunističkih partija tijekom rata, koji je, u poratnim godinama, eskalirao u otvoreno neprijateljstvo: slovenske i hrvatske s jedne i talijanske s druge strane.

Istra; hrvatski komunisti; slovenski komunisti; talijanski komunisti; Drugi svjetski rat

nije evidentirano