hrvatski

Razlike između muškog i ženskog mozga

Prije svega, potrebno je napomenuti kako se čini da ipak ima točnosti u izjavi kako je nagon prirode takav da stvara ženku. Naime, iako je čovjek, kao što je već rečeno u uvodu, prenatalno bipotencijalan, a ženski unutarnji spolni organi razvit će se tek izostankom utjecaja TDF (kojeg sadrži Y kromosom), šokantno je da će se ženski spol razviti po zadanim postavkama u slučaju da su odstranjene bipotencijalne gonade (kao što je 1953.g. učinio Jost), iako je kromosomski spol XY. To potvrđuje i Pfeiffer koji je još 1936.g. novorođenim štakorima odstranio spolne žlijezde, a oni su potom iskazali ženski obrazac lučenja hormona nakon što su odrasli. Slično je i s razvojem vanjskih spolnih organa: ako je testosteron prisutan u kritičnom razdoblju intrauterinog razdoblja (9.tj.), iz bipotencijalnog prekursora razvit će se muške genitalije, a ako testosteron nije prisutan, razvit će se ženske genitalije (10.tj.) bez obzira na genetski spol. No, u samom mozgu priča je drugačija jer je utvrđeno da je jezgra SDN-POA koja pokazuje spolni dimorfizam prisutna već u fetusa sredinom trudnoće kada u mozgu nema ni estrogenskih, ni androgenskih, ni progestinskih receptora. Sada, kad smo zaključili da je stvarna spolna razlika u samome mozgu, možemo se prisjetiti slučajeva kada je nešto u razvoju pošlo krivo, a tako je u interseksualaca. Tako postoje: testikularna feminizacija (sindrom neosjetljivosti na androgene), nedostatak 5-alfa-reduktaze, adrenogenitalni sindrom (kongenitalna adrenalna hiperplazija), Turnerov sindrom, Klinefelterov sindrom i sindrom perzistirajućeg Müllerovog sustava. Spolno ponašanje, kao i izbor spolnog partnera je, pokazalo se, pod utjecajem spolnih hormona. Tako je, u slučaju kada su majke uzimale ženski sintetski hormon, mozak muške novorođenčadi i njihovo ponašanje poprimalo ženske karakteristike jednako kao i kada su majke muške novovorođenčadi bile pod stresom. U ženske djece, muške osobine izazvalo je majčino uzimanje muških hormona. Što se tiče djelovanja organizacionih hormona na spoznajne funkcije, utvrđene su spolne razlike. Tako su muškarci, kao što pokazuju kroskulturalna istraživanja, bolji u prostornoj orijentaciji, predočavanju, matematičkom rasuđivanju i gađanju, dok su žene nadmoćne u pamćenju lokacije predmeta, perceptualnoj brzini, verbalnom pamćenju, računanju i manualnoj spretnosti. Vezano uz emocije, ženama će biti teže razlučivati osjećaje od razuma zbog ustroja njihovog mozga tj. bolje povezanosti emocija s verbalnim centrima (razvijenijeg korpus kalozuma), ali će, za razliku od muškaraca moći bolje izraziti svoje emocije riječima. Također, prema E-S teoriji, muškarci su jači u sistematiziranju, a žene u empatiziranju. Što se tiče prirodnih fluktuacija androgena, utvrđeno je da su razine testosterona u muškaraca više rano ujutro nego kasnije tijekom dana i da su u sjevernoj hemisferi više u jesen nego u proljeće. Količina testosterona povezana je sa izvedbom na prostornim testovima tako da su rezultati dobiveni rano ujutro (kada je testosteron viši) lošiji, a slično je i s rezultatima dobivenim u jesen, u odnosu na proljeće (kada je testosteron niži). Vezano uz prirodne fluktuacije estrogena, ustanovljeno je da žene u fazama visokih estrogena iskazuju slabije rezultate na testovima u kojima su inače nadmoćni muškarci (prostorni i zadaci matematičkog rasuđivanja). U zadacima u kojima premoć iskazuju žene, kao što je verbalna fluentnost i fina motorika, utvrđen je pozitivan utjecaj na rezultat. Za prenatalne hormonske anomalije i njihov utjecaj na kognitivne funkcije može se ukratko primijetiti u slučaju manjka hormona karakterističnih za spol, lošiji je rezultat na testovima u kojima inače prednjači taj spol (npr. perceptivna brzina u djevojčica s adrenogenitalnim sindromom), dok u slučaju viška suprotnih hormona kod određenog spola dobivaju se rezultati karakteristični za drugi spol (npr. prostorna snalažljivost u dječaka s Klinefelterovim sindromom sličnija je ženskoj). Pronađeno je ukupno dvadeset i pet crta ličnosti od trideset i pet u kojima se muškarci i žene razlikuju. Najveće razlike nađene su po pitanju neuroticizma ili emocionalne stabilnosti, zatim otvorenosti, introverzije, moralnosti i rigidnosti te na kraju dobroćudnosti i savjesnosti. Ostale psihološke razlike očituju se u korištenju obrambenih mehanizama: žene više i češće koriste psihološke obrambene mehanizme što je mogući razlog češćem pobolijevanju muškaraca od psihičkih bolesti. Što se tiče anatomskih razlika između muškog i ženskog mozga, za morfološku asimetričnost lijeve i desne hemisfere nalazi su proturječni, slično je bilo donedavno i za strukturu koja povezuje hemisfere, korpus kalozum, dok je za područje hipotalamusa ustanovljen nedvojbeni spolni dimorfizam i to za slijedeće jezgre: INAH-2, INAH-3, SDN-POA ili INAH-1 te SCN. Također, spolne razlike su prisutne kod: BNST(c), BNST-dspm, Onufove jezgre u kralješničkoj moždini, komisuri anterior, intertalamičkoj poveznici, planumu temporale te donjem parijetalnom režnju. Područje spolnosti mozga po mnogočemu je kontraverzna tema i podložno je mnogim manipulacijama oko podataka dobivenih istraživanjima. Dovoljno je navesti sporenje oko veličine korpus kalozuma u muškaraca i žena tj. da li je on stvarno manji u muškaraca čime je posljedično manja povezanost među hemisferama iz čega onda, po nekima, proizlazi glavnina spolnih razlika. Drugo područje kontraverzi je stvaran broj biseksualnih i homoseksualnih žena koje boluju od adrenogenitalnog sindroma, genetskog poremećaja kod kojeg genetske žene imaju vanjske spolne organe slične muškima. Neki istraživači izvješćuju da su njihove spolne sklonosti heteroseksualne dok drugi izvješćuju o povećanoj biseksualnosti i homoseksualnosti. Nadalje, brojne rasprave izazvala je i androgena teorija Dörnera po kojoj muški homoseksualci imaju ženski hipotalamus, no to je pobijeno istraživanjima Nordeena i sur. (1985) te Swaaba i sur. (1992). Vezano uz ovo područje, rasprave su se vodile i nakon što je LeVay potvrdio raniji nalaz Allen i sur. (1989, prema Pinel, 2002) gdje je otkrio da je jezgra INAH-3 više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego u žena, a dvostruko veća kod heteroseksualnih no u homoseksualnih muškaraca. Problem se ticao uzorka budući da je LeVay u ispitivanje uključio homoseksualce umrle od AIDS-a pa je nađena korelacija između veličine jezgre i spolne orijentacije mogla biti posljedicom te bolesti. To se na kraju i potvrdilo budući da je nađena slaba korelacija kada su iz uzorka isključeni ispitanici oboljeli od AIDS-a. Drugi problem bio je što u uzorak nisu bile uključene žene homoseksualne orijentacije, budući da one vrlo rijetko obolijevaju od AIDS-a a i ukupno ih je mnogo manje od homoseksualaca. Treći je problem bio što je LeVayu, budući da je i sam homoseksualac, zamjerano što je utvrdio postojanje razlike u mozgu homoseksualaca i heteroseksualaca te žena, jer je navodno tendenciozno htio potvrditi teoriju o biološkom korijenu homoseksualnosti. Usprkos brojnim problemima metodološke prirode, kakvoći uzorka, područje istraživanja ljudskih spolnih razlika boluje i od problema čisto političke prirode i to je ono čega je potrebno biti svjestan i nastojati izbjeći u budućim istraživanjima. Što se tiče samih spolnih razlika između muškaraca i žena potrebno je još jednom naglasiti da se nađene razlike odnose na prosječne vrijednosti za pojedini spol, dobivene su na velikim uzorcima ispitanika, najčešće su male statističke značajnosti i zato su više kvantitativne prirode. Čak i za jezgre s područja hipotalamusa, koji čini samo 1% mozga. Vjerojatno je da je izuzetak u kvantitativnim razlikama samo Onufova jezgra smještena u kralješničkoj moždini. Krivulje rasprostranjenosti neke sposobnosti, su poput samih spolnih obilježja, dakle, nisu strogo odvojene, nego se u najvećem broju slučajeva preklapaju. Samo pripadanje u kategoriju žena ili muškarac stoga ne podrazumijeva automatsko posjedovanje nekih karakteristika ili jače izraženu neku od pobrojanih vještina. Zato na kraju treba istaknuti da je varijabilnost razlika među pojedincima jednog spola daleko veća nego što su prosječne razlike među spolovima.

spolne razlike u mozgu

nije evidentirano