hrvatski

Istrorumunjke etimologije: Knjiga 3: Zoonimi: poljske i šumske životinje ; mikonimi ; bačvarska terminologija

Treća je knjiga istrorumunjskih etimologija podijeljena u tri cjeline: obradili smo nazivlje za poljske i šumske životinje, mikonime i bačvarsku terminologiju. Najveći je dio građe prikupljen osamdesetih godina prošloga stoljeća u vrijeme rada na IrLA, no građa je dobrim dijelom dopunjena tekućim terenskim i telefonskim provjerama tijekom pisanja ove knjige. Građa se sastoji od odgovora na više od tri stotine pitanja (pojmova) što je dalo znatno veći broj oblika koji se međusobno više ili manje razlikuju. Od pedesetak zoonima samo je dvanaestak (24%) naziva domaćih, uz nekoliko hibridnih sintagmi koje mogu biti i kalkovi prema čakavskome (npr. divĺu pork vs. dîvĺa svîńa). Ostali su nazivi posuđeni iz čakavskih govora. Izravnih mletacizama nema (osim možda ğ irin), svi su ušli posredovanjem čakavskoga. Što se mikonima tiče istrorumunjski ih je gotovo sve preuzeo iz čakavskih idioma. Ti su čakavski mikonimi uglavnom domaćeg podrijetla, uz minimalan broj posuđenica iz istromletačkoga. Samo su dva mikonima nastala u ir. (guba de klen, guba de topolε ), no i oni su vjerojatno kalkirani prema klenovka, topolovka. Ipak, neki su mikonimi za koje smo ustvrdili da su iz čakavskoga mogli nastati i unutar ir. idioma, pogotovo oni za koje nismo našli čakavskih paralela pa smo čakavske oblike samo pretpostavili – osnovne riječi iz kojih su takvi mikonimi izvedeni postoje naime u ir. kao posuđenice iz čakavskoga. U terminologiji bačvarstva pak prevladavaju posuđenice iz čakavskih govora, od kojih je dobar dio (istro)mletačkog podrijetla. Domaćih je izraza malo, no za neke (npr. čep) ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su domaći jer u potpunosti odgovaraju čak. oblicima (držimo da su njima samo poduprti). U Žejanama ima nešto i mogućih posuđenica iz slovenskih govora koje opet ne možemo sa sigurnošću definirati takvima (npr. pinter). I na koncu, jedan smo oblik (kalkun) odredili kao čakavizam predmletačkog podrijetla. Svaki se termin potvrđuje i uspoređuje s građom iz svih istrorumunjskih leksičkih repertoara drugih autora koji su nam na raspolaganju, a do etimologijskih se rješenja dolazi usporedbom istrorumujskih oblika sa sličnim u okolnim čakavskim i slovenskim govorima u Istri ali i u čakavskim idiomima otoka Krka i Dalmacije (govori otoka Krka i Dalmacije bitni su za etimologijska rješenja mnogih ir. termina zbog kretanja Istrorumunja u povijesti), odnosno s riječima iz drugih triju rumunjskih dijalekata kada je riječ o izvornim riječima. Prikupljeni se nazivi uspoređuju i s mletačkim (prije svega istromletačkim) riječima jer su mnogi čakavizmi u istrorumunjskome mletačkog podrijetla, dok je samih mletacizama u ir. jako malo. Do čakavske, istarskoslovenske i (istro)mletačke građe dolazimo iz odgovarajućih rječnika i drugih pisanih izvora, a dobar smo dio i te građe sami prikupili. Osim o oblicima koji su predmetom navedenih cjelina, na jednak se način razglaba i o istrorumunjskim riječima koje su s njima u bilo kakvoj svezi.

dialektologija; etimologija; istrorumunjski; čakavski; zoonimi; mikonimi; bačvarska terminologija; Istra

nije evidentirano