hrvatski

Razvijanje kolokacijske kompetencije u hrvatskom kao drugom i stranom jeziku

Kolokacijska se kompetencija očituje u stvaranju, interpretiranju, prihvaćanju i odbacivanju kombinacija riječi koje se na sintagmatskoj razini supojavljuju i pri tome ulaze u različite semantičke odnose. Svojom kolokacijskom kompetencijom izvorni govornici prepoznaju ovjerene, sumnjive i neovjerene kolokacije. Neizvorni govornici međutim kolokacijsko slaganje moraju učiti. Da bi mogli ovladati kolokacijskom kompetencijom u hrvatskome jeziku, neizvorni bi govornici trebali usvajati povezane leksičke cjeline i razlike u značenjima semantički srodnih riječi. Stoga je nužno uputiti ih ne samo na značenja pojedinih riječi, već i na njihov kolokacijski raspon, odnosno na sva značenja koja proizlaze iz kolokacijskih odnosa. Uz kratak osvrt na pristup kolokacijama u jezikoslovnim istraživanjima, u radu se iznose konkretni prijedlozi za ovladavanje kolokacijskih kombinacija u procesu učenja hrvatskoga kao stranog i drugog jezika.

kolokacije; kolokacijska kompetencija; hrvatski jezik; kolokacije u hrvatskom jeziku

nije evidentirano