hrvatski

Marko Marulić u djelu Ivana Tomka Mrnavića

Kontroverzni Šibenčanin Ivan Tomko Mrnavić (1580.-1637.) u svom opsežnom literarno-historiografskom prvijencu De Illyrico Caesaribusque Illyricis, koje je sačuvano samo u rukopisu (a u svom većem djelu nastalo između 1603. i 1607. godine), na latinskom jeziku u sedam knjiga opisuje Ilirik te donosi biografije careva » ; ; ilirskog« ; ; porijekla. Pronađena su dva prijepisa rukopisa, jedan u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a drugi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, koja su sadržajem gotovo identična. Treći primjerak rukopisa iz Samostana Male braće u Dubrovniku ekstenzivni je kompendij koji je, vjerojatno, sastavio Mrnavićev dobar prijatelj Rafael Levaković. Tematikom nalik mnogo slavnijem djelu Il Regno degli Slavi dubrovačkog benediktinca Maura Orbinija (a i nastala su gotovo istovremeno), Mrnavićevo se djelo, gotovo po svim karakteristikama, uklapa u tradiciju hrvatskog baroknog slavizma. Ipak, za razliku od Orbinija, Mrnavić često citira i naše autore, a među njima i Marka Marulića, kojeg i veoma cijeni. U članku su iznesena sva mjesta na kojima se Marulić u ovom rukopisu spominje, a posebno su analizirani dijelovi Mrnavićeva teksta u kojima se nalaze citati ili parafraze nekih Marulićevih tekstova. Radi se o djelima In epigrammata priscorum commentarius i Regum Dalmatiae et Croatiae gesta, koja su oba prvi put tiskana unutar Lučićeva djela De regno Dalmatiae et Croatiae 1666. godine, pa je jasno da ih je Mrnavić morao čitati u rukopisu. Navedena su i ostala djela u kojima Mrnavić citira ili spominje Marulića. Očito je da je Mrnavić veoma cijenio Marka Marulića, o čemu svjedoči i podatak da ga je nazvao drugim Jeronimom, što su često prenosili i kasniji autori.

Marulić; Mrnavić; rukopis De Illyrico; hrvatski barokni slavizam

nije evidentirano