hrvatski

Medžmue (osobne bilježnice) iz osmanske Bosne kao povijesni izvori: problemi pristupa

U radu se ispituju različite mogućnosti pristupa osobnim bilježnicama bosanskih muslimana osmanskoga doba kao izvorima za istraživanje javnog, privatnog, intimnog i intelektualnog života njihovih vlasnika. Uvid u nekoliko desetaka takvih rukopisa, objavljenih i neobjavljenih, vodi zaključku da istraživanje prosječne medžmue kao jedinog raspoloživog izvora teško može dovesti do historiografske rekonstrukcije stvarne povijesne ličnosti, bila ona značajna ili marginalna. S druge strane, istraživanje većeg broja takvih izvora donijeti spoznaje o tome koji su diskurzivni obrasci prevladavali u nekoj sredini u određenom razdoblju, kako su se izražavali osjećaji, koja je bila uvriježena lektira (sudeći prema citatima), jesu li bili česti pokušaji zapisivača da se i sami okušaju u sastavljanju poetskih ili proznih tekstova itd. Onako kao što sačuvani popisi knjiga iz biblioteka bosanskih muslimana osmanskoga doba, a još više cjelovite biblioteke koje su se očuvale do danas, govore o onodobnom intelektualnom životu, o čitalačkim navikama i prevlađujućoj lektiri, tako nam medžmue mogu govoriti o kulturi pisanja, o putovima prijenosa znanja, o zalihama uobičajenih retoričkih sredstava kojima se govorilo o nekim događajima i tome slično. A budući da su čitanje i pisanje komplementarni procesi, istraživanje i jedne i druge skupine izvora pridonijet će poznavanju intelektualnog i duhovnog života muslimana u osmanskoj Bosni.

medžmue; osmanska Bosna; privatno i javno; ego-dokumenti

nije evidentirano