hrvatski

Citati antičkih autora u djelima odabranih hrvatskih latinista i mogućnosti primjene u nastavi

Opće je poznata činjenica da se u djelima hrvatskih latinista na mnogo mjesta citiraju ili parafraziraju antički autori. S jedne strane ti citati mogu poslužiti za upoznavanje učenika s životima i djelima latinista te za razumijevanje povijesnog konteksta u kojem su oni stvarali. S druge strane, ti citati mogu biti osnova za uvođenje pojmova citatnosti i intertekstualnosti te za povezivanje ovih pojmova suvremene teorije književnosti s tradicionalnim klasičnofilološkim pojmovima. Na odabranim primjerima iz djela Vinka Pribojevića, Ivana Tomka Mrnavića i Jurja Rattkaya analiziran je način na koji ti autori uklapaju citate nekih antičkih pisaca u svoja djela te kako pomoću tih citata komuniciraju s izvornim autorima (pošiljaocima), ali i s čitateljima (primaocima). Posebno su zanimljivi citati za koje nisu navedeni njihovi autori, odnosno za koje se pretpostavlja da će ih čitatelj prepoznati, što, dakako, znači i da posjeduje određeno predznanje. Tako se može otvoriti i pitanje smislenosti i važnosti učenja napamet određenih odlomaka klasika antičke literature, od čega se u modernom obrazovnom sustavu sve više odustaje. Premda bi se, sa suvremenog stajališta, ta djela djelomično mogla okarakterizirati kao plagijati ili falsifikati (zbog velikog broja navoda u njima), ipak je potrebno učenicima ukazati i na taj, za ono vrijeme legitiman način pisanja i stvaranja po principu &raquo ; škara i ljepila&laquo ; , te objasniti nakanu ondašnjih autora da citiranjem ili spominjanjem velikog broja antičkih pisaca kao autoriteta osiguraju svojim &raquo ; znanstvenim, historiografskim&laquo ; djelima legitimitet, a sebi priskrbe kredibilitet u vlastitoj znanstvenoj sredini.

citati; hrvatski latinisti

nije evidentirano