Prvi iza Petrarke: recepcijski i percepcijski putovi Marulićeve zbirke In epigrammata priscorum commentarius (CROSBI ID 536350)
Prilog sa skupa u časopisu | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Stepanić, Gorana
hrvatski
Prvi iza Petrarke: recepcijski i percepcijski putovi Marulićeve zbirke In epigrammata priscorum commentarius
In epigrammata priscorum commentarius, jedino Marulićevo djelo koje još čeka objavljivanje u cijelosti, do nas je došlo u razmjerno velikom broju rukopisa, a uspostavu konačnog teksta uvelike je olakšalo Novakovićevo otkriće autografa u oxfordskoj Bodleiani 1995. godine. Postojeći rukopisi prenosili su tekst u cijelosti ili samo jedan njegov dio (Lučićev prijepis iz Vatikanske knjižnice), a razlamanje i kompiliranje teksta još je vidljivije u postojećim parcijalnim izdanjima, od kojih neka donose samo natpise (Lučić 1673, CIL), neka uglavnom paratekstove i tekstualna intermezza (Kukuljević 1869, Šrepel 1901, Lučin 2005), dok neka od njih donose dio natpisa s komentarom (Ljubić 1876). Pritom je, i u izdanjima teksta i u interpretacijama, naglasak uglavnom na onome segmentu djela koje tematizira solinske rukopise, ili pak na opisu grada Splita, a autore je uglavnom zanimao Marulićev starinarski angažman te lokalpatriotski odnos prema solinskoj baštini. Humanistički diskurz paratekstova i nekih komentara nije se u potpunosti u postojećoj literaturi zaobišao, no svakako je manje obrađen od epigrafskog aspekta djela. U izlaganju će se, stoga, posebna pozornost posvetiti motivskom repertoaru paratekstova posvećenih Dmini Papaliću (prvi uvod, uvod u komentar solinskih natpisa, peroracija), kao i detaljima iz nekih komentara, kako bi se ustanovilo u kojim točkama Marulićev odnos prema starinama i povijesti dodiruje misli i tekstove njegovih talijanskih humanističkih prethodnika (Petrarca, Vergerije, Poggio), te u kojoj mjeri Marulić kao komentator drevnih spomenika može prihvatiti drugost antičke kulture i zanemariti svoju dominantnu ulogu kršćanskog moralizatora.
Marko Marulić; epigrafija; humanistički komentar; Salona
In epigrammata priscorum commentarius (A commentary on the old inscriptions) created between 1503 and 1510, is a collection of ancient inscriptions complete with commentaries, and is counted among Marulić’ s small prose works and works of an antiquarian and local-community character. The structure of the work is tripartite: after a prose introduction, or dedication to Marulić’ s friend Dominik Papalić, comes the first part of the inscriptions with commentaries, those that are to be found in Rome (Romana, a total of 36 inscriptions), with the transcript of one military testament (Militis cuiusdam testamentum) ; then comes part two, 75 inscriptions from the rest of Italy (Externa). The third part consists of a prose fore-word the addressee of which is Papalić again, and 18 inscriptions from Salona (Salonis). After the Salona inscriptions comes the Peroratio of the work and an-other 11 inscriptions found subsequently in Salona (Salonis postea repertum). The text of the Commentary is the only known Marulić work that has not yet been printed in its entirety, while interest in the Marulić collection of epigraphs was renewed by the paper of Darko Novaković in 1998, writ
engleski
First after Petrarch: the Reception and Perception Paths of Marulić's Collection In epigrammata priscorum commentarius
nije evidentirano
Marko Marulić; epigraphy; humanist commentary; Salona
nije evidentirano
Podaci o prilogu
239-253.
2007.
nije evidentirano
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
Colloquia Maruliana ...
Lučin, Bratislav ; Tomasović, Mirko
Split: Književni krug Split
1332-3431
Podaci o skupu
Nepoznat skup
predavanje
29.02.1904-29.02.2096