hrvatski

Učinak komunikacije između urednika i autora na točnost referenciranja u znanstvenim radovima prihvaćenima za objavljivanje u medicinskom časopisu

Cilj nam je bio istražiti mogu li urednici intervencijom potaknuti autore da smanje broj pogrešaka u referencijama radova koje žele objaviti u znanstvenom časopisu. Randomizirali smo 75 uzastopnih radova prihvaćenih za objavljivanje u općem medicinskom časopisu u jednu od tri intervencijske skupine: kontrolna skupina (u interventom pismu nije spomenuta točnost referencija) ; skupina diskretne intervencije (isto kao kontrolna skupina, uz dodatak jedne rečenice u kojoj od autora tražimo da obrate pozornost na točnost referencija ; te skupina maksimalne intervencije (isto kao kontrolna skupina, uz dodatak odlomka u kojem je naglašena važnost točnog referenciranja, te je priložena preslika formata referenciranja kako ga preporučuje Vancouverska skupina). Razlike u točnosti i stopama pogrešaka u revidiranim rukopisima između kontrolne skupine i dviju intervencija testirali smo modelom multiple logističke regresije. Izdvojili smo 2035 parova referencija. Postotak potpuno točnih i referencija bez tehničkih ili bez sadržajnih pogrešaka u originalnim rukopisima bili su 14, 9%, 30, 1% i 42, 7%. Našli smo mala, ali statistički značajna poboljšanja u stopi potpuno točnih i tehnički točnih referencija u skupini maksimalne intervencije, u usporedbi s kontrolnom skupinom. Ova poboljšanja bila su značajnija od onih u skupini diskretne intervencije (p=0, 02 i p< 0, 01). Nismo našli statistički značajna poboljšanja s obzirom na sadržajne pogreške. Zaključujemo da maksimalna urednička intervencija može dovesti do malih poboljšanja u točosti refrenciranja.

točnost referencija; znanstveni časopis; randomizirani pokus; urednička intervencija

nije evidentirano