hrvatski

Dubrovačka dionica Ljubićeve povjesnice

Mada je Ljubićevo « ; Ogledalo» ; danas u mnogome pogledu problematično, ne bi se smjelo zaboraviti da je on među prvima pokušao sistematizirati ogromnu građu po načelima čija kritičnost ne odgovara današnjem sadržaju toga pojma, ali je u svakom slučaju bio prvi povjesnik naše književnosti. Nije ga pogrešno cijeniti jednim od utemeljitelja naše književne historiografije. Uostalom, ni Slavko Ježić, gotovo stoljeće kasnije, nije se bitno odmakao od načela kojima se vodio Ljubić. U tom je kontekstu Ljubić Dubrovčane prikazao kao bitan dio hrvatske književnosti, nuđajući poglavito inventuru, sumarnu i sa današnjega stajališta više nego nepotpunu. Brojni su njegovi podatci čak i pogrešni, neki zasnovani na glasinama i nekritički prenijetim legendama. Ipak, nerijetko se znao iskazati i dobrom informiranošću i u tom je smislu predstavio sve iole bitne dubrovačke književnike. Za neke, manje poznate, kao što je Pijerko Bunić, njegovo djelo čak je i prvi i to dosta pouzdan izvor podataka. Same Dubrovčane, osim u slučaju Kaznačića, nije prepoznavao po osobitosti grada težine specifične na našem kulturnom zemljovidu. Oznaka najužega zavičaja tek je činjenica, ravna onoj o pripadnosti Visu ili rođenju u neretvanskome kraju. Važnost Dubrovnika u konstituiranju moderne hrvatske književnosti i kulture on nije prepoznavao.

Šime Ljubić; povijest književnosti

nije evidentirano