hrvatski

Veličina etničkih prostora u Bosni i Hercegovini (1991.) i njihova raspodjela po Daytonskom mirovnom ugovoru (1995.)

Od sredine 1991. sve značajniju ulogu u kontekstu strukturiranja nacionalnih statusa i odnosa u BiH dobivaju promišljanja o njenoj (unutrašnjoj) političkoj podjeli na etničkom principu. U sklopu tih promišljanja, pozivajući se na veličinu ''vlastitih'' etničkih prostora, vodstva su triju bosansko-hercegovačkih naroda formulirala i odgovarajuće, međusobno krajnje suprotstavljene etno-teritorijalne zahtjeve. Tako su Srbi tvrdili da im pripada dvije trećine, Hrvati su zahtijevali trećinu dok su Muslimani/Bošnjaci, u nemogućnosti artikulacije projekta uređenja BiH kao unitarne države tražili polovicu BiH. Nakon svog direktnog uključivanja u pokušaje razrješenja bosansko-hercegovačke problematike, do kojeg dolazi početkom veljače 1992. međunarodna je zajednica podržala mogućnost da neovisna BiH bude uređena kao složena država koju bi konstituirale, primarno na etničkom principu utemeljene teritorijalne jedinice. No, ispravno doživljavajući navedene zahtjeve kao pretjerane, pokušala je na što objektivniji način odrediti veličinu pojedinačnih etničkih teritorija kako bi i opseg predviđanih jedinica bio određen na što pravičniji način. U tom se smislu poslužila, uvjetno rečeno etničkom kartom nastalom na temelju brojčanih većina pojedinih naroda po općinama BiH. Ta će karta nakon izbijanja rata u BiH (1992-95) imati sve manji značaj prilikom kreacije zemljovida unutrašnje podjele BiH koje je međunarodna zajednica ''nudila'' zajedno sa svojim mirovnim planovima. No, kod većine promatrača bosansko-hercegovačke problematike upravo je navedena karta, uvelike zahvaljujući popularizaciji od strane međunarodne zajednice, doživljavana kao politički korektna osnova za određivanje opsega ''nacionalnih jedinica'' te kao adekvatno mjerilo etno-teritorijalnih rezultata rata u BiH. U priloženom radu, na temelju uvida u veličine pojedinačnih etničkih teritorija kako na razini bosansko-hercegovačkih općina tako i na razini cjelokupne BiH autor konstatira da su (inicijalni) zahtjevi triju naroda po pitanju veličine njihovih samoupravnih područja uistinu bili pretjerani ali i da je karta kojom se rukovodila međunarodna zajednica uvelike pružala pogrešan uvid u stvarnu veličinu pojedinačnih etničkih prostora u BiH. Sukladno tome, niti ta se karta nije mogla opravdano doživljavati kao ''politički korektna osnova'' pri kreaciji etno-teritorijalnih cjelina niti se tu kartu može držati ''adekvatnim mjerilom'' etno-teritorijalnih rezultata rata u BiH.

etnički prostori unutar BiH; unutrašnja podjela BiH na etničkom principu; bosansko-hercegovački Hrvati; Srbi i Muslimani/Bošnjaci; međunarodna zajednica

nije evidentirano