hrvatski

Činjenicama o pravopisnim dvojbama

Nedavno se u Hrvatskoj, a ne bez uporišta u tradiciji, razbuktala polemika među stručnjacima i u široj javnosti o nekim pravopisnim prijeporima. Pitanje se postavilo 1) treba li negaciju ne uz ću, ćeš, će itd. pisati spojeno ili odvojeno, 2) treba li sljednik kratkoga jata iza « pokrivenoga» /r/ biti /je/ ili /e/ (npr. /pogrješka/ ili /pogreška/), 3) gubi li se /t/ i /d/ u skupini sa /s/, /š/, /z/ i /ž/ pred suglasnikom u sufiksu (npr. /azbesni/ ili /azbestni/, i 4) gube li se /t/ i /d/ pred poluzatvornima u sufiksima (npr. /mladci/ ili /mlaci/). Mi smo izmjerili psihički napor pri čitanju u sebi (vremenima procesiranja) na 40 studenata ispitanika, što je za pravopis važno, zatim način glasnoga čitanja u obje varijante napisanih riječi te jakost miga u glasnome čitanju za slušače. Bez obzira što u ovakvim dvojbama spekulativni i iracionalni razlozi dominiraju, nudimo ove činjenice kao znanstveni prilog diskusiji, pogotovo zato što su se mnogi u polemikama pozivali na, u mislima izvedenima, eksperimentalnim mjerenjima.

krvatski pravopis

nije evidentirano