hrvatski

Otvorena pitanja sklapanja i primjene kolektivnih ugovora

Kolektivni ugovori su važan izvor pravnog uređenja radnih odnosa. Tradicija normativnog uređenja radnih odnosa kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj je relativno skromna te se tržištu i demokratskom političkom uređenju prilagođen sustav kolektivnog pregovaranja razvija tek od stupanja na snagu Zakona o radu - 1. siječnja 1996. godine. Procjenjuje se da se sada plaće i druga prava iz radnih odnosa za oko 65 posto zaposlenih uređuju kolektivnim ugovorima. Usprkos važnosti i naglom porastu broja sporova u svezi sa sklapanjem i primjenom kolektivnih ugovora, sudska praksa (naročito praksa Vrhovnog suda) u svezi s tim sporovima relativno je skromna. Nedostaju statistike, analize te teoretska i stručna promišljanja. U radu se ukazuje na relativno velik broj otvorenih pitanja u svezi sa sklapanjem i primjenom kolektivnih ugovora. Posebno se upozorava na problem reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca pri sklapanju kolektivnih ugovora. Kritizira se složeni sustav utemeljenja sindikalnog pregovaračkog odbora u kojem mjesto moraju imati i zastupnici sindikata koji nisu sposobni industrijskim akcijama prisiliti poslodavca na sklapanje kolektivnog ugovora. Neprihvatljivim se ocjenjuje odgovornost poslodavca za utemeljenje sindikalnog pregovaračkog odbora. Stajalište je autora da takvo pravno uređenje umanjuje pregovarački snagu sindikata i utječe na razmrvljenost sindikata. Pravno nekonzistentnim i osjetljivim na političke pritiske ocjenjena je i neposredna uključenost države u kolektivno pregovaranje u javnim službama. Granice normativnih učinaka kolektivnih ugovora, naročito u odnosu na nečlanove sindikata, nisu jasno određene. U svezi s produženom primjenom normativnog dijela kolektivnog ugovora javlja se dvojba dolazi li do produžene primjene normativnog dijela kolektivnog ugovora u svim slučajevima prestanka kolektivnog ugovora ili samo u slučaju proteka vremena na koje je sklopljen kolektivni ugovora koji je sklopljen na određeno vrijeme. Smisao postojećeg sustava kolektivnog pregovaranja ozbiljno dovodi u pitanje učestalo korištenje mogućnosti prisilnog proširenja kolektivnog ugovora i na one koji nisu bili zastupljeni u kolektivnom pregovaranju. Problemi se javljaju i u slučaju primjene više kolektivnih ugovora na jedan radni odnos. Sustav ne omogućava učinkovito odlučivanje o mnogobrojnim činjenično i pravno jednakim sporovima u svezi s primjenom kolektivnih ugovora. Rješenja za sporna pitanja autor nalazi u poboljšanju zakonske regulative. Međutim, s obzirom da su pitanja u svezi s kolektivnim pregovaranjem i učincima kolektivnih ugovora uređena dispozitivnim zakonskim odredbama skoro sva dvojbena pitanja moguće je riješiti tijekom kolektivnog pregovaranja promišljenim i dobro sročenim uglavcima kolektivnih ugovora.

radno pravo; kolektivni ugovori; kolektivno pregovaranje; sindikati

nije evidentirano