hrvatski

Znakovani jezik: poticanje komunikacije u djece s Down sindromom

Cilj je ovog izlaganja prikazati uporabu znakovanog jezika kao oblika augmentativne komunikacije u djece s Down sindromom. Znakovani jezik može se uvesti kao augmentativno komunikacijsko sredstvo s djecom koja imaju usporeni razvoj govora zbog različite etiologije. Znakovani jezik podrazumijeva simultanu komunikaciju, što znači istovremeno govorenje i pokazivanje odgovarajućega znaka, najčešće ključnih riječi u izričaju. Znakovi mogu biti arbitrarni - preuzeti iz znakovnog jezika ili nekonvencionalni, dijete ih najčešće samo izmišlja za izražavanje svojih potreba (tzv. kućni znakovi). Uspjeh u komunikaciji potiče dijete na dalje pokušaje i trud, na istraživanje riječi i njihovih kombinacija ; utječe na rast samopouzdanja i povezanost roditelja i djeteta ; dijete postaje neovisnije, s adekvatnijim reakcijama u različitim situacijama te pokazuje manje frustracije u komunikaciji. Budući da dijete uči jezik od odraslih govornika, najčešće roditelja, roditeljski izbor znakovanog jezika znači da će roditelj prvi prihvatiti i naučiti znakove potrebne za svakodnevnu komunikaciju. Roditelj u komunikaciji prenosi djetetu govorne poruke potpomognute znakovanjem, da bi ih dijete, nakon nekog vremena počelo rabiti u prenošenju svojih poruka. Nekoj će djeci biti potrebno nekoliko minuta da nauče prvi znak, dok će drugoj biti potrebno i nekoliko mjeseci izloženosti znakovanoj komunikaciji da znakom izraze svoje potrebe i želje. Kada započinjemo program znakovanog jezika najbolje je početi znakovima koji izražavaju potrebe: jesti, piti, još, uporaba toaleta. Na taj će način dijete biti motivirano komunicirati svoje potrebe.

znakovani jezik; augmentativna komunikacija; Down sindrom

nije evidentirano